Novi odašiljač na Velebitu, visok oko 60 metara, postavljen je na području Zavižana, u podnožju Velikog Pivčevca i neposredno uz granicu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, čime je otvorena nova rasprava o odnosu razvoja komunikacijske infrastrukture i zaštite jednog od najvrjednijih hrvatskih planinskih područja.
Objekt je izgrađen s ciljem razvoja komunikacijske infrastrukture, no njegova lokacija izazvala je zabrinutost zbog mogućeg utjecaja na krajobraz, prirodu i doživljaj prostora. Na problem je javno upozorio Dubravko Justić, hrvatski znanstvenik koji već desetljećima djeluje u Sjedinjenim Američkim Državama.
Odašiljač na Velebitu mijenja vizuru Zavižanske kotline
Jedan od glavnih problema na koje Justić upozorava jest vizualni utjecaj novog objekta. Zavižanska kotlina poznata je po otvorenim pogledima prema karakterističnim vrhovima i stijenama sjevernog Velebita, a upravo je očuvani planinski krajolik jedan od razloga zbog kojih ovo područje privlači velik broj planinara i ljubitelja prirode.
Prema Justićevim navodima, odašiljač na Velebitu vidljiv je iz područja planinarskog doma na Zavižanu, ali i s pojedinih okolnih vrhova, među kojima su Mali Rajinac i Veliki Pivčevac.
Upravo je vidljivost konstrukcije važna u raspravi o opravdanosti odabrane lokacije. Objekt visok šest desetaka metara u otvorenom planinskom prostoru ima znatno izraženiji krajobrazni učinak nego infrastruktura iste visine u urbaniziranom području.
Problem pritom nije samo površina koju građevina zauzima. Visoka konstrukcija postaje dominantan element prostora i može se uočavati s udaljenih položaja, čime utječe na doživljaj prirodnog krajolika.
Pogled prema Hajdučkim i Rožanskim kukovima posebno je osjetljiv
Posebnu vrijednost imaju Hajdučki i Rožanski kukovi, jedan od najprepoznatljivijih krajolika sjevernog Velebita. Područje je zaštićeno kao strogi rezervat prirode, a uključeno je i u UNESCO-ovu svjetsku baštinu.
Pogled sa Zavižana prema kukovima jedan je od prizora po kojima je ovaj dio Hrvatske prepoznatljiv među planinarima. Zbog toga se raspravlja o tome može li odašiljač na Velebitu dugoročno utjecati na vizualni identitet prostora.
U zaštićenom planinskom području krajobraz nije samo estetska kategorija. On je dio ukupne prirodne i kulturne vrijednosti prostora, zbog čega se pri planiranju velikih građevinskih zahvata sve više promatra i njihov utjecaj izvan same građevinske čestice.
U blizini odašiljača nalazi se Premužićeva staza
Dodatnu osjetljivost lokaciji daje blizina Premužićeve staze, jedne od najpoznatijih hrvatskih planinarskih staza.
Zavižan je važno polazišno područje za planinare koji prema Premužićevoj stazi i okolnim vrhovima dolaze zbog prirodnog ambijenta, tišine i osjećaja udaljenosti od urbanih područja.
Zbog toga svaka nova dominantna građevina može utjecati i na turistički i planinarski doživljaj. Odašiljač na Velebitu u tom se kontekstu ne promatra samo kao tehnički objekt, nego i kao novi element prostora koji posjećuju ljudi upravo zbog njegove očuvanosti.
Justić smatra da pri procjeni ovakvih projekata nije dovoljno promatrati samo nalazi li se građevina unutar administrativne granice nacionalnog parka. Potrebno je sagledati i širi prostor koji s parkom čini povezanu prirodnu cjelinu.
Odašiljač na Velebitu otvorio je i pitanje utjecaja na ptice
Drugi važan dio upozorenja odnosi se na životinjski svijet. Veliki Pivčevac i okolna područja važna su staništa brojnih vrsta ptica, dok se dio šireg prostora nalazi unutar ekološke mreže Natura 2000.
Justić posebno upozorava na velikog tetrijeba, jednu od vrsta čije je stanište na Velebitu osjetljivo na ljudsko uznemiravanje. U svojim upozorenjima poziva se i na podatke ornitologa Gordana Lukača, autora monografije o pticama Velebita.
U ovom dijelu planine zabilježene su i različite vrste grabljivica, među kojima su bjeloglavi sup, suri orao, orao zmijar i sivi sokol.
Velebit ima važnu ulogu i za ptice koje tijekom migracija prelijeću planinski prostor prema Sredozemlju i sjevernoj Africi. Zbog toga Justić smatra da se potencijalni utjecaj konstrukcija poput objekta koji predstavlja odašiljač na Velebitu treba promatrati na širem području, a ne samo neposredno oko mjesta gradnje.
„Ptice ne poznaju granice zaštićenih područja“
Jedan od ključnih Justićevih argumenata jest da prirodni procesi ne slijede administrativne granice.
Ptica koja leti iznad Velebita ne razlikuje nalazi li se iznad nacionalnog parka, parka prirode ili područja s drugačijim stupnjem formalne zaštite. Zbog toga činjenica da se odašiljač na Velebitu nalazi izvan Nacionalnog parka Sjeverni Velebit sama po sebi ne znači da njegov potencijalni utjecaj ne može biti povezan s prirodnim vrijednostima unutar parka.
Posebno su osjetljive velike ptice koje koriste velika područja za hranjenje, kretanje i gniježđenje. Procjena utjecaja takvih objekata zato može zahtijevati širi pogled na prostor i kretanje životinja.
U blizini je Vukušić snježnica
Priča o novom objektu ima i kulturno-povijesnu dimenziju. U blizini se nalazi Vukušić snježnica, prirodni lokalitet koji je nekadašnjem stanovništvu Velebitskog podgorja imao praktično značenje.
Snijeg i led iz prirodnih snježnica stoljećima su se koristili kao svojevrsna prirodna rashladna infrastruktura, ali i kao izvor vode. Takva mjesta danas svjedoče o načinu života ljudi na Velebitu i njihovoj prilagodbi zahtjevnim planinskim uvjetima.
Justić zbog toga upozorava da se kod planiranja novih zahvata ne bi trebali promatrati samo tehnički i građevinski kriteriji. Prostor može istodobno imati prirodnu, krajobraznu, znanstvenu i etnološku vrijednost.
Znanstvenik ne osporava potrebu za komunikacijskom infrastrukturom
Unatoč izrazitoj kritici lokacije, Justić ne tvrdi da Hrvatskoj nije potrebna moderna komunikacijska infrastruktura.
Naprotiv, priznaje da suvremeni komunikacijski sustavi imaju važnu ulogu u razvoju zemlje, uključujući udaljena i planinska područja. Njegov je prigovor prvenstveno usmjeren na pitanje je li upravo ova lokacija bila najbolji izbor.
Kao moguće alternative spominje Velebitsku Plješivicu i Apatišan, odnosno područja za koja smatra da bi mogla omogućiti potrebnu infrastrukturu uz manji pritisak na osjetljivi prostor Zavižana.
Time se rasprava vraća na jedno od temeljnih pitanja prostornog planiranja: nije dovoljno utvrditi može li se neki objekt tehnički izgraditi. Potrebno je procijeniti i gdje će njegov utjecaj na okoliš, krajobraz i kulturnu baštinu biti najmanji.
Zavižan već neko vrijeme u središtu rasprava
Novi odašiljač na Velebitu nije jedini razlog zbog kojeg se posljednjih tjedana govori o utjecaju ljudskih aktivnosti na ovaj dio planine.
Planinarska javnost ranije je izražavala nezadovoljstvo zbog niskih preleta vojnih helikoptera iznad područja Zavižana, Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Parka prirode Velebit. Planinari su upozoravali na buku i moguće uznemiravanje životinja.
Ministarstvo obrane odgovorilo je da se zaštićena područja u pravilu izbjegavaju te da se, kada je prelet nužan, provodi na visinama većim od 300 metara iznad terena, uz određene iznimke koje ovise o vrsti leta.
Iako je riječ o potpuno različitim vrstama aktivnosti, oba slučaja otvorila su slično pitanje: koliko je ljudska prisutnost prihvatljiva u prostoru koji je zaštićen upravo zbog svoje prirodnosti?
Tko je Dubravko Justić?
Dubravko Justić hrvatski je znanstvenik s više od četiri desetljeća iskustva. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon osam godina rada na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu karijeru je nastavio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje djeluje na Louisiana State Universityju.
Profesor je na području oceanografije i obalnih znanosti, a od 2012. godine nosi titulu Texaco Distinguished Professor in Oceanography.
Tijekom znanstvene karijere objavio je više od 140 znanstvenih i stručnih radova te sudjelovao u brojnim projektima i studijama povezanima s okolišem i zaštitom prirode.
Njegovo upozorenje o lokaciji objekta dolazi od znanstvenika s dugogodišnjim iskustvom u pitanjima okoliša, no njegove tvrdnje o konkretnom projektu treba razlikovati od službenih procjena i odluka nadležnih institucija.
Ključno pitanje: je li lokacija bila najbolji izbor?
Izgradnja komunikacijskog objekta u konačnici otvara mnogo šire pitanje od same visine konstrukcije.
Komunikacijske mreže potrebne su i korisne. Planinska područja također trebaju infrastrukturu, posebno zbog sigurnosti, spašavanja i dostupnosti komunikacijskih usluga.
Istodobno, Velebit predstavlja prostor iznimne prirodne vrijednosti. Zato će jedno od ključnih pitanja biti jesu li pri izboru lokacije dovoljno uspoređene sve moguće alternative i jesu li krajobrazne, ekološke i kulturne vrijednosti imale jednaku težinu kao tehnički i infrastrukturni kriteriji.
Zaštita prirode ne znači nužno potpunu zabranu razvoja. No razvoj u zaštićenim i osjetljivim područjima zahtijeva pažljivije planiranje i procjenu dugoročnih posljedica.
U slučaju Zavižana sada je posebno vidljivo koliko jedna velika konstrukcija može promijeniti karakter prostora koji se desetljećima predstavlja kao primjer očuvane planinske prirode.
Velebit je istodobno stanište rijetkih vrsta, odredište planinara, prostor znanstvenih istraživanja i važan dio hrvatskog identiteta. Upravo zbog toga svaka odluka o novim infrastrukturnim zahvatima na planini nosi odgovornost koja nadilazi samu funkciju građevine.
Odašiljač na Velebitu nastavit će služiti svojoj komunikacijskoj svrsi, ali pitanje je li njegova lokacija bila najbolji mogući izbor tek je otvoreno. Daljnja rasprava morat će uzeti u obzir potrebe modernih komunikacija, ali i očuvanje prirodnih, krajobraznih i kulturnih vrijednosti Zavižana i šireg područja sjevernog Velebita.
Više:
Plenković otkrio što slijedi za otpad u Gospiću: Najavio uklanjanje i strože kazne
