Online dezinformacije nisu problem samo jedne države
Online dezinformacije ponovno su postale važna politička tema nakon što je britanski političar Andy Burnham odgovornost za njihovo širenje usmjerio prema Rusiji. Postoje brojni dokumentirani primjeri ruskih operacija utjecaja, ali dostupni podaci pokazuju da Moskva nije jedini državni akter koji pokušava oblikovati javno mnijenje prikrivenim kampanjama. Zbog toga je svaku tvrdnju o podrijetlu određene kampanje potrebno provjeravati odvojeno, oslanjajući se na tehničke dokaze, obrasce objavljivanja i vjerodostojne istrage.
BBC je tijekom vrhunca pandemije koronavirusa otkrio mrežu s više od 1200 lažnih ili preuzetih računa na Facebooku, Twitteru i YouTubeu. Ti su računi širili poruke koje su podržavale kinesku vladu i istodobno napadale Sjedinjene Američke Države. Takve mreže stvaraju dojam široke potpore određenim stavovima, iako sadržaj zapravo koordinira razmjerno malen broj ljudi ili organizacija.
Dokazi vode i prema zapadnim operacijama
Online dezinformacije nisu ograničene na Rusiju, Kinu ili druge geopolitičke suparnike Zapada. Reuters je 2024. objavio istragu prema kojoj je američka vojska tijekom pandemije vodila tajnu kampanju protiv cjepiva kako bi narušila povjerenje u kinesko cjepivo Sinovac. Cilj operacije bio je utjecati na stavove javnosti, a slučaj je pokazao da se sličnim metodama mogu služiti i zapadne institucije.
Tvrtka Meta ranije je uklonila i kampanju utjecaja koja je potjecala iz Francuske, a bila je usmjerena prema stanovnicima više afričkih država. Razmjeri pojedinih zapadnih operacija nisu uvijek potpuno poznati, dijelom zato što se informacije objavljuju tek nakon internih istraga ili novinarskih otkrića. Upravo zato podrijetlo manipulativnog sadržaja ne bi trebalo određivati prema političkim pretpostavkama, nego prema provjerljivim tragovima.
Umjetna inteligencija ubrzala je proizvodnju lažnog sadržaja
Online dezinformacije postale su uvjerljivije zahvaljujući razvoju umjetne inteligencije. Slike se danas mogu proizvesti ili izmijeniti jednostavnim tekstualnim naredbama, dok je videosnimke moguće obraditi tako da prikazuju događaje koji se nikada nisu dogodili. Napredovali su i alati za stvaranje teksta, koji mogu proizvesti skladne i naizgled autoritativne lažne izvještaje bez pravopisnih ili stilskih pogrešaka koje su nekada olakšavale njihovo prepoznavanje.
BBC Verify zabilježio je takav razvoj tijekom sukoba Sjedinjenih Američkih Država i Izraela s Iranom. U prvim tjednima ruske invazije na Ukrajinu velik dio obmanjujućeg sadržaja sastojao se od starih snimki, pogrešno predstavljenih događaja i netočnih tvrdnji. Tijekom rata s Iranom, međutim, zabilježena je poplava računalno proizvedenih fotografija i videosnimki koje je znatno teže razlikovati od autentičnih materijala.
Online dezinformacije iskorištavaju postojeće podjele
Online dezinformacije najčešće ne stvaraju društvene sukobe ni iz čega, nego pojačavaju već postojeće strahove, nezadovoljstvo i političke podjele. Carl Miller, autor i osnivač Centra za analizu društvenih mreža pri organizaciji Demos, objasnio je za BBC Verify da državne operacije utjecaja iskorištavaju postojeće prijepore. Zbog toga je, prema njegovim riječima, iznimno teško pouzdano utvrditi koliki učinak pojedina kampanja doista ostvaruje među građanima.
Online dezinformacije mogu privući veliku pozornost, ali to ne znači da automatski mijenjaju političke stavove ili rezultate izbora. Miller upozorava da su operacije utjecaja često krhke te da države i internetske platforme trebaju razvijati načine kojima će povećati vjerojatnost njihova neuspjeha. Burnhamova kritika Rusije zato može imati činjenično uporište, ali šira slika pokazuje da odgovornost za manipuliranje informacijama ne pripada samo jednoj zemlji ili političkom bloku.
Više:
Cristiano Ronaldo otkrio što ga drži u igri: Pred njim je brojka koja zvuči nestvarno
Christian Eriksen napustio Wolfsburg: Iza iznenadnog raskida krije se važan razlog
Birkenstock sandale donijele Lidlu sudsku zabranu i kaznu od 5000 eura dnevno
