Operacija Oluja ostala je trajno zabilježena u kadrovima fotografa Sergeja Drechslera, koji je s kolegom pratio hrvatske snage prema oslobođenom području, prenosi HRT. Put ih je najprije odveo u Karlobag, gdje su se priključili koloni u kojoj su bili general Mladen Markač i tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak. Informacije su pristizale sporo, pa su razmjere oslobađanja otkrivali postupno, kilometrima se približavajući dotad okupiranim mjestima.
Operacija Oluja snimana sa samo 36 kadrova
Operacija Oluja za Drechslera je bila i izniman profesionalni izazov. Događaje je bilježio analognim fotoaparatom, a svaki film imao je samo 36 kadrova. Nije bilo mogućnosti trenutačnog pregleda snimke ni neograničenog fotografiranja, zbog čega je svaki pritisak na okidač morao biti promišljen. Fotograf je pažljivo birao trenutke, nastojeći u ograničenom broju snimaka sačuvati atmosferu, emocije branitelja i prizore povratka na oslobođeni hrvatski teritorij.
Na putu prema Lovincu dogodio se trenutak koji mu je ostao posebno upečatljiv. Jedan je policajac iz vozila izvukao ploču s natpisom „Policijska postaja Lovinac“. Drechsler mu je rekao da je Lovinac okupiran, na što mu je policajac kratko odgovorio: „Nije više.“ Kolona je preko Tulovih greda nastavila prema Lovincu, Svetom Roku i Gračacu, a negdje tijekom puta stigla je i vijest da je oslobođen Knin.
Kadar s Velebita koji je postao simbol pobjede
Dok je Operacija Oluja ulazila u završnu fazu, nastala je fotografija koja će obilježiti Drechslerovu karijeru. Na njoj je policajac u kamionu na vrhu Velebita podignuo dva prsta. Fotografija je objavljena na naslovnici uz samo jednu riječ – pobjeda. Jednostavan prizor prenio je snažnu poruku o završetku okupacije i osjećajima ljudi koji su nakon višegodišnjeg rata dočekali oslobođenje svojih domova.
Drechsler se prisjetio golemog ponosa koji je osjećao prateći hrvatske snage. Istaknuo je da je srce branitelja bilo još veće dok su oslobađali svaki pedalj zemlje. Posebnom privilegijom i čašću smatra mogućnost da bude uz njih te objektivom zabilježi emocije ljudi koji su se nakon četiri ili pet godina okupacije konačno vraćali na svoje.
Profesionalni vrhunac u 21. godini
Operacija Oluja završila je nakon 84 sata, tijekom kojih su hrvatske snage vratile gotovo deset i pol tisuća četvornih kilometara dotad okupiranog teritorija. Drechsler kaže da je tek poslije u potpunosti postao svjestan povijesnih događaja kojima je svjedočio. U trenutku snimanja imao je samo 21 godinu i dvije godine radnog iskustva, no upravo mu je taj zadatak donio ono što smatra svojim profesionalnim vrhuncem.
Fotograf je naglasio da se takva prilika nekim profesionalcima ne pruži tijekom cijele karijere, dok je njemu stigla na samom početku. Fotografije nisu ostale samo novinski zapisi nego i svjedočanstvo trenutaka u kojima su se izmjenjivali neizvjesnost, ponos, olakšanje i radost. Operacija Oluja pred njegovim je objektivom tako dobila ljudsko lice, vidljivo u gestama branitelja i reakcijama povratnika.
Iskustvo koje ne bi poželio, ali bi ga ponovio
Godinama poslije Drechsler ističe da iskustvo bilježenja oslobađanja vlastite zemlje nikome ne bi poželio jer ono podrazumijeva rat, okupaciju i ljudsku patnju. Ipak, kada bi ponovno morao odlučiti, bez trenutka razmišljanja prihvatio bi isti zadatak. Njegovi analogni kadrovi danas podsjećaju na brzinu događaja, neizvjesnost na terenu i snažne emocije koje su pratile povratak hrvatskih snaga i stanovništva u oslobođena mjesta.
