Preteča institucije kojoj mnogi Zagrepčani doslovce duguju život, Hitna pomoć, osnovana je 16.10.1909. godine pod imenom Društvo za spašavanje.
Inicijativu za osnutak tog humanitarnog društva pokrenuo je Emilij pl. Laszowski, znameniti povjesničar i veliki meštar Braće hrvatskog zmaja, a neposredan povod bio je jedan tragičan događaj.
Naime, 13.9. iste godine služavka Katarina Hedrich okliznula se perući prozor i pala na pločnik s II. kata u ulici Prilaz 23. (današnji Prilaz Gjure Deželića).
Služavka je, u očekivanju pomoći, brzo izdahnula, a njeno tijelo prevezeno je u bolnicu tek 10 sati nakon događaja, kako su tadašnji mediji sarkastično pisali. Laszowski, koji je tuda prolazio, bio je užasnut agonijom nesretne žene kao i svojom i nemoći i prisutnih da joj pruže pomoć.
Laszowski je sazvao veliki zbor Braće hrvatskog zmaja, u svratištu Tri gavrana, kojemu su prisustvovali mnogi poznati liječnici, ljekarnici i drugi ugledni građani. Na tom je zboru gradski fizik (tadašnji naziv za liječnika) dr. Milan Figatner obrazložio potrebu Društva za spašavanje te je apelirao na pojedince i ustanove da se angažiraju u prikupljanju sredstava. Prisutni su podržali Laszowskog u ovoj važnoj ideji i upustili se u njeno realiziranje. Za prvog predsjednika Društva izabran je grof Milan Kulmer, a Laszowski je bio tajnik.
Društvo je službeno započelo s radom 1910. godine sa sjedištem na Savskoj cesti. Prva kola preteče Hitne pomoći bile su dvije kočije s konjskom zapregom, a zaposlena su četiri sanitarna pomoćnika. S vremenom je opremljenost Hitne rasla, pa je postajala sve sposobnijom spašavati živote.
