Otežavanje pomoći u Gazi: tko koči spas i zašto je vrijeme isteklo
Otežavanje pomoći u Gazi danas potresa svijet i baca mračnu sjenu na humanitarni rad. Više od stotinu organizacija – od Oxfama do Liječnika bez granica – javno proziva izraelske vlasti zbog novih pravila koja, tvrde, blokiraju konvoje spasa. Dok kamioni s hranom, rižom i lijekovima stoje na čekanju nadomak granice, bolnice ostaju bez osnovnih zaliha, a djeca i stariji podliježu gladi i bolestima koje se mogu spriječiti. Najglasniji apel stiže nakon što su, prema zajedničkom pismu, odbijeni deseci zahtjeva za ulazak životno važnih pošiljki, uključujući više od 744 tone riže – dovoljno za šest milijuna obroka – koje danima stoje u luci Ashdod. Humanitarci tvrde: ovo nije birokracija, ovo je utrka s vremenom.
Stroža pravila, više zabrana: što kažu Izrael i NGO-ovi
Izraelske vlasti poručuju da restrikcija nema, već da nova regulativa uvedena u ožujku jamči da se pomoć provodi u skladu s nacionalnim interesima. No brojevi govore suprotno: samo u srpnju odbijeno je više od 60 zahtjeva nevladinih organizacija, dok mnoge velike međunarodne udruge, prema pismu, od 2. ožujka nisu uspjele dopremiti ni jedan jedini kamion pomoći. Dok je javnost šokirana, otežavanje pomoći u Gazi postaje nova norma koja ljude ostavlja praznih ruku. Predsjednik Anera-e Sean Carroll tvrdi da je više od sedam milijuna dolara vrijednih zaliha – uključujući 744 tone riže – zaglavljeno tik do granice, dok glad raste iz sata u sat. Iz ministarstva dijaspore poručuju da neke organizacije “služe kao paravan za neprijateljske aktivnosti” i da će dopuštenje dobiti samo one bez veza s bojkotom. Aktivisti uzvraćaju: ovo je pokušaj da se ušutkaju kritičari i da se institucionalizira Otežavanje pomoći u Gazi, čime se humanitarni rad pretvara u poligon političke lojalnosti.
Glad, strah i tišina: cijena birokracije na granici
Nova pravila registracije, koja su uvedena u ožujku, postavila su stroge filtre kroz koje moraju proći međunarodne udruge kako bi zadržale status u Izraelu. Registracija se može odbiti ako se ocijeni da neka organizacija negira demokratski karakter države ili “promiče kampanje delegitimizacije”. U praksi to znači detaljne provjere palestinskog osoblja, dodatne obrasce, čekanja bez roka i rizik trenutne zabrane rada. Oxfam upozorava da je više od 2,5 milijuna dolara vrijedne pomoći već vraćeno, dok Liječnici bez granica govore o pacijentima koji ostaju bez lijekova i sterilne opreme. U središtu krize je Pojas Gaze, mjesto gdje je svaka paleta hrane razlika između života i smrti; o tome svjedoče i brojke pothranjenosti koje rastu iz dana u dan. Transparentnost je nužna, kažu humanitarci, ali kada standardi postanu političko sito, humanitarna neutralnost nestaje. Otežavanje pomoći u Gazi u takvom se okruženju pretvara u pritisak koji guši i one najspremnije da riskiraju, dok se stvarna pomoć udaljava od ljudi kojima je najpotrebnija.
Dok međunarodna zajednica pritišće za nesmetan ulazak zaliha, humanitarci upozoravaju da se ne radi samo o blokiranim kamionima, nego o urušavanju temeljnih pravila ratovanja i humanosti. Ako se ne dogodi hitni zaokret, posljedice će biti razorne: djeca koja danas gladuju sutra će se boriti s trajnim zdravstvenim posljedicama, a cijele obitelji bit će osuđene na ovisnost i očaj. Izrael tvrdi da su kriteriji nužni za sigurnost, no odgovornost prema civilima ne prestaje na papiru. Vrijeme neumoljivo curi i svaka prepreka na granici pretvara se u još jedan propušteni obrok. Otežavanje pomoći u Gazi zato postaje simbol moralnog brodoloma naše ere, skandal koji prepoznaju i čitatelji i donatori. Rješenje postoji: transparentne, brze i depolitizirane procedure, neovisni nadzor i jasan koridor za vitalne pošiljke. Samo tako može prestati Otežavanje pomoći u Gazi – i tek tada će pomoć stići onima kojima je namijenjena. Svaki izgubljeni dan produbljuje krizu i opasno udaljava regiju od prijeko potrebnog mira i stabilnosti.