Na današnji dan, 6. lipnja 1621. godine, rođen je Petar Zrinski, jedan od najslavnijih hrvatskih velikaša, vojskovođa, državnika i pjesnika, koji je svojim djelovanjem obilježio burno razdoblje hrvatske povijesti u 17. stoljeću. Kao član moćne plemićke obitelji Zrinski, Petar je naslijedio bogatu tradiciju borbe za slobodu hrvatskog naroda i obranu kršćanstva pred osmanskom opasnošću, ali je i tragično završio život zbog političkog sukoba s bečkim dvorom.
Rano djetinjstvo i vojna karijera
Petar Zrinski rođen je u Vrbovcu kao sin Jurja V. Zrinskog i grofice Magdalene Széchy. Obitelj Zrinski, uz Frankopane, bila je najutjecajnija velikaška obitelj u tadašnjoj Hrvatskoj. Petrov brat, Nikola VII. Zrinski, bio je također znameniti vojskovođa i pjesnik, poznat po pobjedi nad Osmanlijama kod Sigeta.
Nakon bratove pogibije 1664. godine, Petar je preuzeo upravljanje Međimurjem i Čakovcem, a 1668. godine imenovan je hrvatskim banom. U to vrijeme Hrvatska je bila neprestano izložena opasnostima s istoka, a Petar Zrinski je stekao glas hrabrog vojskovođe i uspješno branio hrvatske teritorije od osmanskih upada.
Politička napetost i urota Zrinskih i Frankopana
U drugoj polovici 17. stoljeća, nezadovoljstvo hrvatskog i ugarskog plemstva bečkom politikom kulminiralo je poznatom Zrinsko-frankopanskom urotom. Glavni razlozi bili su zanemarivanje obrane od Osmanlija i sklapanje nepovoljnih mirovnih sporazuma, poput Vasvárskog mira 1664. godine, koji je usprkos vojnoj pobjedi kršćanskih snaga dopustio Osmanlijama zadržavanje osvojenih teritorija. Mnogi su to smatrali izdajom hrvatskih interesa.
Petar Zrinski, zajedno sa šurjakom Franom Krstom Frankopanom, smatrao je da Habsburška Monarhija sustavno potiskuje prava hrvatskog plemstva. U nadi da će osigurati veću autonomiju, započeli su diplomatske kontakte s Francuskom, Venecijom i Poljskom, pokušavajući pridobiti saveznike za svoju stvar. Planirali su pobunu, no stvarna pomoć iz inozemstva nije stigla.
Bečki dvor ubrzo je doznao za njihove planove. U travnju 1671. godine, pozvani su u Beč pod izlikom pomirenja, ali su odmah uhićeni, optuženi za veleizdaju i osuđeni na smrt. Dana 30. travnja 1671., u Bečkom Novom Mjestu, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su odsijecanjem glava.
Njihovo smaknuće izazvalo je šok u hrvatskoj javnosti i ostavilo dubok trag u kolektivnoj svijesti naroda. Njihove su obitelji raseljene, imanja oduzeta, a politički otpor ugušen. Supruga Petra Zrinskog, Katarina, ostatak života provela je u samostanu, gdje je umrla u osami.
Zrinski i Frankopan danas su simbol borbe za hrvatsku slobodu i časti. Njihovi su posmrtni ostaci 1919. godine preneseni u zagrebačku katedralu, a 30. travnja obilježava se kao Dan pogibije Zrinskog i Frankopana, u čast njihova otpora i žrtve za domovinu.
Zrinski kao pjesnik
Uz vojnu i političku ulogu, Petar Zrinski bio je i nadaren književnik. Iako mu književni rad nije bio u prvom planu, dao je značajan doprinos hrvatskoj baroknoj književnosti 17. stoljeća. Pisao je i prevodio u duhu vremena, prožet religioznim temama, domoljubljem i osobnim tragedijama.
Bio je obrazovan plemić, odrastao u kulturi koja je cijenila književnost. Pisao je na hrvatskom, mađarskom i latinskom jeziku. Njegovo najpoznatije djelo, „Adrianskoga mora sirena“ (1660.), prijevod je i obrada epa njegova brata Nikole Zrinskog. Premda prijevod, Zrinski je djelu dao vlastiti pečat, prilagodivši ga hrvatskom jeziku i kontekstu.
Djelo slavi junaštvo i obranu domovine, prožeto je kršćanskim idealima, bogatim jezikom i simbolikom baroka. Pisao je i kraće pjesme, molitve te stihovane poslanice, a iako njegov opus nije opsežan, svjedoči o kulturnoj svijesti hrvatskog plemstva.
Najemotivnije i najpoznatije su njegove oproštajne poruke supruzi Katarini, napisane iz tamnice uoči smaknuća 1671. godine. Ta pisma, kasnije objavljena kao „Moja draga Katarina“, duboko su prožeta vjerom, ljubavlju i mirom pred smrt. Danas se smatraju književnim biserom i simbolom žrtve, ljubavi i domoljublja.
Naslijeđe i povijesni značaj
Smrt Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana postala je simbol borbe za hrvatsku slobodu i otpora tuđinskoj vlasti. Njihova tragična sudbina stoljećima se obilježavala kao nacionalna tragedija, ali i kao podsjetnik na važnost očuvanja državnosti i dostojanstva.
Zrinski i Frankopan danas imaju svoje mjesto u hrvatskom kolektivnom pamćenju – njihovi posmrtni ostaci preneseni su 1919. godine u zagrebačku katedralu, a njihova pogibija obilježava se kao Dan pogibije Zrinskog i Frankopana, simbol hrvatske političke i kulturne povijesti.
Petar Zrinski ostaje upamćen kao čovjek koji je ujedinio pero i mač, kao vođa u teškim vremenima i kao pjesnik čija djela još uvijek svjedoče o ljubavi prema domovini. Rođen na današnji dan, njegova ostavština i dalje živi u hrvatskoj kulturi i identitetu.
5. lipnja 1604.: Katolička vjera proglašena jedinom priznatom vjerom u Hrvatskoj