Rad u policiji nije tek zanimanje, nego odgovornost koja snažno utječe na čovjekov karakter i pogled na život. Kako prenosi HRT, Ivana Nemet iz III. policijske postaje i Đuro Bićanić iz II. policijske postaje u povodu Dana policije govorili su o svojim različitim profesionalnim putevima, školovanju i izazovima koje donosi policijski poziv.
Kako policijski poziv postaje životni izbor
Ivana Nemet željela je postati policajka još od djetinjstva, a u službi je već dva desetljeća. Za nju policijski poziv nikada nije bio klasičan posao. Istaknula je osjećaj pripadnosti, ali i mogućnost da svojim postupanjem nešto popravi te pomogne drugima. Činjenica da je i nakon 20 godina ostala u službi, kaže, najbolje pokazuje koliko joj taj posao znači.
Nemet se školovanja na Policijskoj akademiji prisjeća kao izazovnog i lijepog razdoblja. Ondje se prvi put susrela s posebnim pravilima, intenzivnom disciplinom, rukovanjem oružjem i gađanjem. Posebnu vrijednost vidi u odnosima koje je izgradila s kolegama. I nakon dva desetljeća ostali su povezani te nastavljaju profesionalno surađivati.
Đuro Bićanić krenuo je drugim putem. O radu u policiji počeo je razmišljati prije tri i pol godine, potaknut osjećajem za pravdu i razgovorom s kolegicom zaposlenom u MUP-u. Nakon što je doznao koliko različitih poslova nudi sustav, prijavio se na program prekvalifikacije. Za njega je policijski poziv došao kasnije, ali je postao jasna odluka o budućnosti.
Stroga rutina i 11 mjeseci zahtjevnog školovanja
Bićanićevo školovanje trajalo je 11 mjeseci te je uključivalo teorijsku nastavu, praksu i primjenu naučenog. Dan je počinjao oko šest sati, nakon čega su slijedili tjelovježba, doručak, spremanje kreveta, dizanje zastave i pozdrav. Potom su dolazila predavanja, dok su se u suprotnoj smjeni održavale dodatne aktivnosti povezane s policijskim naoružanjem, gađanjem i sportom.
Iako je policijski poziv zahtijevao opsežne pripreme, Bićanić smatra da akademija buduće službenike ne može spremiti za baš svaku situaciju. Posao je dinamičan, a događaji na terenu često se ne mogu predvidjeti. Teorija i vježbe daju nužne temelje, no stvarno iskustvo počinje tek kada policajac izađe među ljude i preuzme odgovornost za konkretna postupanja.
Nemet dijeli slično mišljenje. Naglašava da stvarni rad nema obilježja uobičajenog radnog vremena od sedam do 15 sati. Svako postupanje je drukčije, a okolnosti se mogu promijeniti u nekoliko trenutaka. Više informacija o ulozi i razvoju policije pokazuje koliko je njezin djelokrug širok, no svakodnevne situacije ipak traže procjenu, smirenost i prilagodbu.
Zašto policijski poziv mijenja pogled na život
Dugogodišnji rad ojačao je Nemetin karakter, ali ju je istodobno naučio koliko je život krhak. Susreti s teškim i nepredvidljivim događajima promijenili su način na koji doživljava svakodnevicu. Upravo zato policijski poziv za nju znači mnogo više od odore, smjene ili propisanih postupaka — riječ je o trajnoj obvezi prema drugima i spremnosti na reakciju.
Bićanić također smatra da ga je iskustvo oblikovalo kao čovjeka. Akademija mu je pružila znanje i radne navike, dok mu je teren pokazao stvarne razmjere odgovornosti. Njihove priče potvrđuju da se policajac ne izgrađuje samo tijekom školovanja. Stručnost se razvija kroz praksu, a karakter kroz odluke koje se često moraju donositi brzo, pod pritiskom i u okolnostima koje nije moguće unaprijed uvježbati.
Više:
Štrajk u Zagrebu izazvao politički potres: Tko će platiti cijenu blokade?
Napetost u Zagrebu raste: štrajk ZET-a čeka ključni rasplet na sudu
Razbojništvo na Peščenici usred dana: Dvojica napala maloljetnika i otela mu romobil
