Katastrofa bez presedana
Poplave u Pakistanu gutaju cijele zajednice dok vlasti očajnički traže više od 200 nestalih u planinskoj pokrajini Khyber Pakhtunkhwa.
U najteže pogođenom okrugu Buner, lokalni dužnosnici potvrđuju da je najmanje 209 ljudi još uvijek nestalo, a broj bi mogao rasti iz sata u sat, dok su spasilačke ekipe već morale sahraniti osam neidentificiranih tijela jer nije bilo preživjele rodbine koja bi ih preuzela. Ove poplave u Pakistanu ruše sve pred sobom.
Što donose poplave u Pakistanu?
Sezona između lipnja i rujna donosi oko tri četvrtine godišnjih oborina Južnoj Aziji, a kada monsun povuče okidač na strmim padinama, nastaju bujične poplave i smrtonosna klizišta koja brišu sela kao da su od pijeska.
Znanstvenici upozoravaju da klimatske promjene pojačavaju i učestalošću i snagom ovakvih epizoda, dok se sjever zemlje, prepun ledenjaka koji ubrzano kopne, pretvara u nestabilan mozaik stijena, zemlje i leda; Poplave u Pakistanu pokreću lavine krša koje se pri svakom novom pljusku ruše niz kanjone i zatrpavaju korita rijeka.
Provincijski dužnosnici izjavljuju da je “10 do 12 cijelih sela” djelomično zatrpano, dok su putevi raskomadani i neprohodni, što čak i one koji su pronašli svoje najmilije sprečava da dođu po tijela i oproste se kako dolikuje.
Vlasti u utrci s vremenom
Državni prognostičari najavljuju snažne oborine do 21. kolovoza na sjeverozapadu, gdje su pojedine zone već proglašene područjima katastrofe, dok se spasioci probijaju kroz mulj, oborena stabla i popucale litice. Zato poplave u Pakistanu ulaze u najopasniju fazu.
U susjednom indijskom Kašmiru, samo nekoliko dana nakon što je bujica usmrtila najmanje 60 ljudi, novi pljuskovi prijete dodatnim klizištima, dok je u Pakistanu upravljanoj Kašmiriji potvrđeno devet žrtava, a u Gilgit-Baltistanu još pet.
Godina 2025. već se upisuje među najrazornije: od lipnja je smrtno stradalo najmanje 650 ljudi, a samo je u najvećoj pokrajini Pandžabu, domu gotovo polovice od 255 milijuna stanovnika zemlje, palo 73% više kiše nego lani — i odnijelo više života nego u cijeloj prošloj monsunkoj sezoni.
Stručnjaci upozoravaju da brže topljenje ledenjaka destabilizira planinske padine, oslobađajući stijene i krhotine koje monsun dodatno razmješta, a pregrade od odrona ponekad presijeku rijeke pa poplavni val kasnije udara još snažnije.
Ljudske priče koje slamaju srce
U Buneru se spominje 209 nestalih, u Shangli “deseci”, a provincijski glasnogovornici govore o kućama nestalim bez traga, o školama pretvorenim u improvizirana skloništa i o tišini koja pada nakon što helikopter odleti, ostavljajući ljude da kopaju rukama. Za preživjele, poplave u Pakistanu znače danonoćno traganje za nestalima, vodom i skloništem.
Spasioci opisuju kako pronalaze tijela bez ikoga, jer su čitave obitelji zbrisane ili odsječene blatnjavim provalijama; neki su posmrtni ostaci već položeni u zemlju bez imena, bez svijeće, bez oproštaja.
Kako pomoći i što slijedi
Humanitarne organizacije upozoravaju da će sljedeći tjedni biti presudni: pitka voda, privremeni smještaj i medicinska skrb bit će razlika između života i smrti za tisuće ljudi, dok vlasti apeliraju na donatore i susjedne zemlje da ubrzaju dostavu pumpi, pročišćivača, šatora i goriva. Potrebni su i generatori, mobilne klinike te psihološka pomoć za traumatizirane obitelji, te sigurne zone djeci.
U međuvremenu, meteorolozi naglašavaju da je opasnost daleko od kraja, jer nastavljeni pljuskovi mogu pokrenuti nove lavine blata i odrona, a lokalne zajednice moraju biti spremne za nagle evakuacije čim sirene zatuče upozorenje.
Ovo je gorka lekcija o tome kako svaka kap padne na već ranjive obronke i pretvori ceste u rijeke, a rijeke u oružje prirode; no istodobno je i poziv na izgradnju otpornosti, jer će idući val doći brže nego što smo spremni.
Dok svijet gleda, Poplave u Pakistanu postaju crvena lampica koja upozorava da klimatska kriza ne poznaje granice i da će se njezin račun naplaćivati sve češće, sve skuplje i sve bliže našim pragovima.
