Potrošnja Manchester Cityja na nove igrače između 2009. i 2018. godine iznosila je približno 1,2 milijarde funti. Neto potrošnja, nakon uračunatih prihoda od prodaje nogometaša, dosegnula je oko 900 milijuna funti. Nijedan drugi klub u promatranom razdoblju nije ulagao toliko, a upravo je taj novac pomogao Cityju da izraste u najuspješniju englesku momčad svoje ere.
Rasprava je ponovno otvorena nakon što je neovisno povjerenstvo, prema izvještaju BBC-ja, zaključilo da je klub svjesno kršio financijska pravila i uvećavao iznose u svojim računima. Manchester City najavio je žalbu, dok njegovi zagovornici naglašavaju da novac nije ostao na jednom mjestu, nego se proširio nogometnim tržištem.
Potrošnja Manchester Cityja promijenila je tržište
Veliki dio transfernog novca završio je kod drugih klubova u Premier ligi. Everton je Cityju prodao Joleona Lescotta i Johna Stonesa, Arsenal je ostao bez Emmanuela Adebayora, Kola Touréa, Gaëla Clichyja i Samira Nasrija, dok su Liverpool i Tottenham dobili visoke odštete za Raheema Sterlinga i Kylea Walkera.
Koristi su imali i klubovi izvan Engleske. Wolfsburg je prodao Kevina De Bruynea, Monaco Bernarda Silvu i Benjamina Mendyja, a Athletic Bilbao Aymerica Laportea. Potrošnja Manchester Cityja tako je osigurala velike prihode različitim europskim sredinama, koje su taj novac mogle usmjeriti u pojačanja, infrastrukturu, plaće ili stabilizaciju poslovanja.
Novac nije potrošen samo na odštete
Ipak, više od 900 milijuna funti za koje je povjerenstvo zaključilo da su bili uvećani u računima nije u cijelosti završilo na tržištu igrača. Profesionalni klubovi imaju brojne druge troškove, uključujući plaće nogometaša i zaposlenika, održavanje objekata, osiguranje, energiju, infrastrukturu i komercijalne naknade.
Zbog toga se ne može tvrditi da je svaki sporni iznos izravno završio kod klubova koji su prodavali igrače. Potrošnja Manchester Cityja bila je samo jedan, premda iznimno važan, dio ukupnog financijskog poslovanja. Upravo su rekordni transferi omogućili brzo stvaranje momčadi sposobne redovito osvajati domaće trofeje.
Jesu li drugi klubovi doista profitirali?
Argument Cityjevih zagovornika glasi da su prodavatelji igrača dobili značajan novac i potom ga ponovno uložili na tržištu. Tako je ista svota mogla prolaziti kroz više klubova, liga i transfera. Posredno su mogli profitirati i manji klubovi putem naknada za razvoj igrača, bonusa ili postotaka od buduće prodaje.
Međutim, korist pojedinih klubova ne uklanja pitanje poštovanja pravila. Potrošnja Manchester Cityja mogla je utjecati na cijene igrača, plaće i sposobnost konkurenata da zadrže najbolje nogometaše. Ako je financijska prednost ostvarena protivno propisima, učinak na tržište nije moguće promatrati samo kroz prihode klubova koji su prihvatili ponude.
Ključno pitanje koje ostaje bez jednostavnog odgovora
Neovisno povjerenstvo zaključilo je da bi izdvajanja za igrače vjerojatno bila znatno manja da klub nije svjesno prekršio pravila. Potrošnja Manchester Cityja zato se nalazi u središtu šire rasprave o tome koliko financijska snaga može promijeniti sportsku ravnotežu i rezultate natjecanja.
Novac je nesumnjivo obogatio brojne prodavatelje, osobito u Engleskoj, ali je istodobno Cityju omogućio izgradnju dominantne momčadi. Potrošnja Manchester Cityja ostavila je trag diljem europskog nogometa, dok će žalbeni postupak biti presudan za konačno tumačenje odgovornosti kluba i posljedica utvrđenih nepravilnosti.
Više:
Sjeverna Irska oduševila Europu: Najmlađa generacija nakon rata srušila velikog favorita
Naftne rezerve G7 stižu na tržište: 100 milijuna barela trebalo bi zaustaviti eksploziju cijena
Odlazak Federica Chiese sve bliže: Tri talijanska kluba krenula po zvijezdu Liverpoola
