Aleksandar Aki Rahimovski (Niš, 5. lipnja 1955. – Novo Mesto, 22. siječnja 2022.) bio je makedonsko-hrvatski pjevač, najpoznatiji po angažmanu u zagrebačkom sastavu Parni valjak.
Aleksandar Aki Rahimovski rođen je 5. lipnja 1955. godine u Nišu, ali je ubrzo s obitelji preselio u Skoplje. Kako mu je otac bio glazbeni profesor, sa sedam je godina krenuo u glazbenu školu, odsjek klavir i pjevanje.
Glazbena karijera
Kao tinejdžer bio je član nekoliko sastava od kojih su neki Grupa Vakuum, Krvna braća i Grupa Torr, s kojom je nastupio na festivalu u Zagrebu 1975. godine.
Godine 1975. upoznaje gitarista i skladatelja Huseina Hasanefendića – Husa i Juricu Pađena. Te iste godine u suradnji s menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom osnivaju prvu postavu Parnog valjka kao nekakva zagrebačka varijanta Bijelog dugmeta.
Prvu postavu Parnog valjka činili su: Aki Rahimovski (vokal, klavir), Husein Hasanefendić Hus (solo gitara, akustična gitara, vokal), Srećko Antonioli (bubnjevi), Zlatko Miksić – Fuma (bas-gitara) i Jurica Pađen (solo gitara, akustična gitara). U 30-godišnjoj karijeri Parni valjak je objavio 16 studijskih albuma, 14 singlova, 5 uživo albuma, 4 kompilacije te 2 koncertna DVD-a. Svoj prvi studijski album objavili su 1976. godine pod nazivom Dođite na show!, kojeg je objavila beogradska diskografska kuća PGP-RTB. Godinu dana kasnije zagrebački Jugoton plasira i njihov drugi album pod nazivom Glavom kroz zid. Treći studijski album Gradske priče objavljuju 1979. godine, a taj je album doživio i svjetsku distribuciju pod nazivom City Kids. Četvrti album Vruće igre izlazi 1980. godine, a kao i prethodni snimljen je u studio CSB u Milanu, a na kojem su otkrili najomiljenije teme članova utemeljitelja, pjevača Akija i autora Husa. Godine 1981. izlazi šesti studijski album Vrijeme je na našoj strani. Glavnom ulicom, kao sedmi studijski album, objavljen je 1983. godine, a godinu dana kasnije i osmi pod nazivom Uhvati ritam. Svi albumi doživljavaju zlatne i platinaste tiraže, a ukupni tiraži već su imali nekoliko milijuna. Deveti studijski album objavljuju 1985. godine pod nazivom Pokreni se!, a deseti, Anđeli se dosađuju?, izlazi 1987. godine na kojem se našao i legendarni mega hit “Jesen u meni”.
Posljednja se postava sastava počinje okupljati 1988. godine kada prilikom snimanja jedanaestog studijskog albuma Sjaj u očima sekciju Valjka nadopunjuju basist Zoran Preksavec – Preksi i bubnjar Dražen Scholz, a 1989. godine Valjku se pridružuje i klavijaturist Berislav Blazević – Bero.
Godine 1990. nova postava snima album Lovci snova, a 1991. godine povodom 15 godina rada sastav na tržište obajvljuje uživo album Svih 15 godina na kojem se našlo 29 uživo pjesama, a iste godine objavljena je i kompilacija Pusti nek’ traje. Godine 1992. u sastav dolazi i ponajbolji hrvatski gitarist Marijan Brkić – Brk, koji, kao i Scholz i Blažević ostaje do samog raspada sastava. Godine 1993. Parni valjak snima i trinaesti studijski album pod nazivom Buđenje, koji dobiva čak 6 Porina, a 1995. izdaju jedan od najprodavanijih hrvatskih albuma svih vremena te definitivno najprodavaniji uživo album, Bez struje: Live in ZeKaeM. Godine 1997. objavljuju četrnaesti po redu studijski album, Samo snovi teku uzvodno. Zastave, petnaesti studijski album, objavljuju 2000. godine, a četiri godine kasnije, za sada posljednji album, Pretežno sunčano?.
Solo karijera
Godine 2005., na 30. godišnjicu osnivanja sastava, Hus odlučuje prestati s koncertnim aktivnostima, dok ostatak sastava, pod vodstvom Rahimovskog nastavlja s radom te 2007. godine snimaju album U vremenu izgubljenih. Iste godine nastupili su i u Australiji gdje su održali 5 koncerata. Početkom 2008. godine se rastaje s pratećim bendom te kreće na turneju po Srbiji s klavijaturistom Emilom Saksom.
U jesen 2009. godine Valjak objavljuje veliki povratak u sastavu: Aki, Hus, Brk, Prexi, Bero te novi bubnjar – Dalibor Marinković – Dado; i to u sklopu “Karlovačko live” turneje. Turneja je obuhvaćala 10 gradova, sve je počelo u Dubrovniku, a završilo u Čakovcu. Aki i Valjak tijekom te turneje dokazuju da su još uvijek u samom vrhu hrvatske glazbe te pune sve gradove, a u zagrebačkoj i varaždinskoj areni ruše rekord posjećenosti. Posjećuju i veće gradove Slovenije te Bosne i Hercegovine, dok u listopadu 2010. godine čak dva puta rasprodaju Beogradsku arenu (petu najveću dvoranu u Europi) te najavljuju koncerte po ostatku Srbije.
Iznenada je preminuo 22. siječnja 2022. u Novom Mestu, u 67. godini života, nekoliko dana nakon što su mu u jednoj zagrebačkoj klinici ugrađena četiri stenta.