U Kišinjevu je u četvrtak nastavljeno suđenje za pripremu destabilizacije Moldavije kroz obuke u ruskim kampovima u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Aliona Gotco, jedna od optuženih, svjedočila je o putu iz Moldavije u BiH te o poznanstvima s osobama o kojima je Detektor ranije pisao.
Gotco je izjavila da joj se muškarac Vladimir Firsov, kojeg zove Vova i kojeg je poznavala od ranije, javio putem Telegrama u kolovozu 2024. godine, zamolivši je da određene dokumente odnese u Srbiju. Kaže da je pristala jer je u to vrijeme bila na godišnjem odmoru.
„Nisam saznala detalje – koja dokumenta, tko ih šalje ni zašto. Nisam primijetila ništa sumnjivo. Dao mi je broj telefona djevojke u Kišinjevu od koje sam trebala preuzeti dokumente i poslati ih u Srbiju. Budući da ne poznajem Kišinjev, nazvala sam jedinu osobu koju sam ondje poznavala – Anatoliija. Kasnije sam iz jednog kaznenog predmeta saznala da se prezivao Prizenco“, rekla je Gotco.
Kako je Detektor objavio u svom istraživanju, Anatolii Prizenco optužen je da je regrutirao osobe za kampove i organizirao obuke u BiH i Srbiji. Prema policijskim navodima, Prizenco je organizirao paintball turnire, tijekom kojih je identificirao osobe koje su kasnije poslane na obuku na Balkan.
Prema tvrdnjama tužitelja, on je pronalazio i regrutirao nove članove unutar grupa, koji su potom putovali izvan Moldavije. Gotco je rekla da ga je srela na dan kada je krenula za Rumunjsku i kada je preuzela dokumente koje je trebala odnijeti u Srbiju.
„Tijekom mog putovanja u Srbiju, Vova je stalno bio u kontaktu sa mnom. Prvo sam autobusom otišla za Rumunjsku, zatim za Bugarsku. Po dolasku u Srbiju, rekao mi je da je moja krajnja destinacija Bosna i Hercegovina. Ni tada mi to nije bilo sumnjivo“, ispričala je Gotco.
Ona je 11. listopada 2024. godine, na granici između Rumunjske i Moldavije, uhićena zajedno s Maximom Roscom, Vladimirom Harcevnicovim, Ludmilom Costenco i Iulijom Ivanovom. U automobilu u kojem su putovali pronađeni su rastavljeni dronovi, VR naočale, baterije i prijenosne radiostanice, kao i upute za pripremu eksploziva i lako zapaljivih tvari. Nakon toga joj je određen pritvor.
Gotco, koja se sada brani sa slobode, dolazi iz separatističkog moldavskog područja Transnistrije, ima i rusko državljanstvo, a ranije je bila optužena za pripremu kaznenog djela vandalizma. Taj je predmet spojen s novim slučajem o kampovima. Tvrdila je da je postupak protiv nje politički motiviran i temeljen na pretpostavkama.
Tijekom svjedočenja objasnila je da je na putu prema BiH zaspala i promašila stanicu, nakon čega je kontaktirala Vovu za daljnje upute.
„Rekao mi je da čekam i da će me pokupiti neki čovjek automobilom. Taj čovjek se predstavio kao Mišo. Slabo je govorio ruski, ali dovoljno da se razumijemo. Na putu za BiH Mišo i ja smo puno razgovarali i svidjeli smo se jedno drugome. Doveo me u šatorsko naselje. Tamo su bili neki mladići i jedna djevojka koju nisam prije vidjela – zove se Ludmila Costenco. Jedan od mladića bio je i Vova. Bila sam umorna i gladna, nahranili su me. Ujutro me Mišo zamolio da ne idem – htio me bolje upoznati“, rekla je Gotco.
Jedan od muškaraca koji su sudjelovali u kampu svjedočio je 18. rujna 2025. godine, rekavši da su im za boravak u kampu bile obećane novčane naknade, da je ondje vidio Harcevnicova i Costenco te da je korištenje mobitela bilo zabranjeno.
Gotco je dodala da je Mišo, koji joj je poklonio svoju fotografiju, radio kao vozač i da je iz Bugarske. Jedina osoba iz Detektorovog istraživanja porijeklom iz Bugarske je Mircho Angelov, kojeg je Rosca ranije identificirao kao osobu koja mu je donosila hranu u kampu.
Angelov je, prema moldavskoj obavještajnoj službi, bio vođa neonacističke navijačke skupine u Bugarskoj i nosi neonacističke tetovaže. U automobilu u kojem je Gotco uhićena 11. listopada pronađena je i njegova fotografija.
Gotco tvrdi da je u kampu, gdje je vidjela i Roscu, provela kratko vrijeme.
Tijekom jednog od ranijih ročišta pred sudom u Moldaviji, kao okvirna lokacija treninga u BiH spominju se Glamočani, selo sjeverno od Banje Luke, u blizini bivšeg vojnog aerodroma Zalužani.
„Uglavnom smo išli u grad, gdje je on iznajmio sobu. Rijetko sam razgovarala s momcima koji su bili u kampu. Većinom sam odlazila u šumu, vodeći Mišu sa sobom“, kazala je Gotco.
Navela je da je u kampu ostala oko deset dana, ali da se drugo putovanje dogodilo u rujnu 2024. godine. Tada je, prema njezinim riječima, Mišo organizirao smještaj u iznajmljenoj seoskoj kući na dva kata u kojoj je netko već živio. Iz kuće, kaže, nije bilo moguće odmah otići.
„Mišo je imao problema s poslom, ali me to nije posebno uznemirilo jer sam se ondje odmarala. Otišao je i vratio se. Oko jedanaest dana kasnije rekao mi je da moram krenuti na put. Nisam razumjela što se događa i nisam dobila jasne odgovore na pitanja“, izjavila je Gotco, zaključivši svjedočenje riječima da ju je tada „stavio u automobil“ s Maksimom, Lubom i Vovom.
Nastavak suđenja zakazan je za 13. listopada 2025. godine.