Putin-Zelenski samit: tko koči povijesni susret?
Svijet drži dah: nakon euforičnih najava da je Putin-Zelenski samit “gotova stvar”, pregovaračka groznica naglo se ohladila. Dok Washington tvrdi da je započeo pripreme i da je Moskva dala mig, Kremlj vraća loptu u maglu, govoreći tek o „podizanju razine predstavnika“. U prijevodu, umjesto predsjednika – možda samo ministri. U međuvremenu, iz Berlina stiže dodatno ulje na vatru: najavljeno je da bi sastanak mogao pasti za dva tjedna, uz provokativno pitanje – hoće li Putin uopće smjeti doći?
Tajno nadmudrivanje velikih
U vrtoglavom nizu izjava, Donald Trump maše optimizmom, dok ruski diplomati razvlače vrijeme i uvjete. Njegovi izaslanici sugeriraju „velik iskorak“ oko sigurnosnih garancija za Ukrajinu, ali Moskva u sjeni ugrađuje veto kojim bi krojila obranu svog susjeda. Upravo to je razlog zašto se Putin-Zelenski samit pretvara u triler: svaka nova „ponuda“ krije dodatne kuke. Obećanje pritiska na Kremlj zvuči tvrdo, ali konkretni instrumenti ostaju skriveni, a sat političkog teatra nemilosrdno otkucava.
Uvjeti koji ruše stol pregovora
Sergej Lavrov poručuje da se predsjednici mogu sresti tek kad sve „ključne teme“ budu unaprijed utanačene. To izgleda kao recept za vječno otezanje: sigurnosne garancije nalik onima iz 2022., s ruskim vetom i zabranom stacioniranja zapadnih snaga u Ukrajini. U takvoj shemi, svaki budući napad bio bi gotovo nebranljiv. Nije čudo da kritičari tvrde kako je Putin-Zelenski samit namjerno postavljen na minu – uvjeti su dizajnirani da ga učine nemogućim, a krivnja se potom prebacuje na Kijev.
Zelenskijeva crvena linija
Volodimir Zelenski traži sigurnosne garancije nakon kojih bi došlo do susreta – i to bez ruskog utjecaja na ključne odluke, uz jasnu ulogu zapadnih partnera. Za Moskvu, to je anatema; za Kijev, egzistencijalno pitanje. U tom sudaru tumačenja, Putin-Zelenski samit postaje simbol šire borbe: hoće li Ukrajina imati stvarne zaštitne kišobrane ili papirnate štitove? Dok se strane zakopavaju u svoje rovove, šanse za konkretan ishod tope se iz dana u dan.
Gdje, kada i po koju cijenu
Šapće se o neutralnim pozornicama – Ženeva, Beč, Budimpešta ili Istanbul – gradovi s iskustvom u kriznoj diplomaciji. Svaki nudi logistiku, ali nitko ne može garantirati političku volju. Geografija je laka; geopolitika je okrutna. Ako Putin-Zelenski samit uopće dođe na red, bit će to test hrabrosti, spremnosti na ustupke i sposobnosti da se iza zatvorenih vrata napravi povijesni iskorak. No bez jasnih pravila igre, i najneutralniji teren postaje klizav.
Scenariji za sutra
Najizgledniji „kompromis“? Da se pregovori prebace na ministarsku razinu, dok šefovi država ostanu po strani – što bi mnogi čitali kao poraz ambicije i pobjedu taktike razvlačenja. Drugi scenarij je pritisak sankcijama i sigurnosnim paketima koji bi promijenili kalkulaciju Kremlja. U oba slučaja, Putin-Zelenski samit ostaje mamac: dovoljno blizu da puni naslovnice, a dovoljno daleko da realno ne promijeni stanje na terenu.
Što znači za regiju i svijet
Tržišta, diplomati i savezništva prate svaki mig. Svaki dan bez jasnog dogovora znači više neizvjesnosti, više rizika i veći ulog za sve strane – od energetike do sigurnosti crnomorske rute. Ako pregovori propadnu, bit će to signal da se sukob ulazi u novu, tvrđu fazu u kojoj vanjski pritisci i unutarnji interesi diktiraju tempo, a kompromis postaje riječ koju se svi boje izgovoriti.
Trenutno sve izgleda kao vješto režirani cliffhanger. Puno dima, malo vatre. Dok jedni uvjeravaju da je prozor prilike otvoren samo „još nekoliko tjedana“, drugi ga zaključavaju složenim preduvjetima. Bez stvarne spremnosti na rizik i jamstva koja preživljavaju prvi test na terenu, svaka najava ostaje špica bez filma. Povijest voli hrabre – ali i čita sitna slova, kojih je sada više nego ikad.
Više:
Općina Ilidža će prva u BiH omogućiti građanima da aktiviraju elektronski potpis u prostorijama općine
Zakazana prodaja državne imovine u Dretelju izazvala tužbu Pravobraniteljstva BiH
Policajac poginuo dok je pljačkao bivšega supruga svoje ljubavnice
