Rada Borić po šumama i gorama
Zamislite da ste saborska zastupnica, politička figura s desetljećima borbe za ljudska prava, feministkinja, glasnogovornica tzv. “naprednih” vrijednosti – i onda, u trenutku istine, pred upaljenom kamerom, pitate: „Zašto ja dajem intervju?“
Upravo to dogodilo se Radi Borić, istaknutoj saborskoj zastupnici platforme Možemo, kada ju je zatekao novinar portala Stijena.info, s crvenim mikrofonom u ruci. Ono što je uslijedilo, više nalikuje skeču iz satire nego ozbiljnom političkom razgovoru. No, istovremeno – razotkriva duboku zbunjenost, nesnalaženje i možda, najgore od svega – nedostatak spremnosti za javni dijalog.
Početak kaosa – „Zašto dajem intervju?“
Prve riječi koje je Rada Borić izgovorila bile su već dovoljne za podizanje obrva:
„Pa nisam sigurna da li je baš crveni mikrofon… Ali ovoga budući da ne znam kome i zašto dajem intervju…”
Novinar Ivo Šošić našeg portala Stijena.info, zajedno sa snimateljem Dominikom Alpezom, očito nije bio naoružan ničim drugim osim – mikrofonom. A opet, reakcija saborske zastupnice bila je kao da se suočila s nečim neprijateljskim.
Zar saborska zastupnica Rada Borić ne bi trebala biti spremna za razgovor s novinarima, za pitanja iz javnosti, za transparentnost?
Odbijanje pred kamerama: „Za Stijena info? Pa ne bih ipak.“
Nakon što joj je rečeno da je intervju za portal Stijena.info, Rada Borić se povukla:
„Pa ne bih onda ipak. A ne bih ipak, dobro.”
Čitava scena nalikovala je na pokušaj bijega iz neugodnosti. No, stvar postaje još čudnija kada se razgovor pretvara u niz nepovezanih misli i nespretnih pokušaja da se izbjegne konkretno pitanje.
Od filozofije do marksizma – intervju bez kompasa
U jednom trenutku novinar pita:
„Je li marksizam u pitanju tu isto?”
Rada Borić odgovara:
„Ne, ne znam kakva, zašto bi sad razgovarali o tome?”
Iako je ranije poznato da se kroz političko djelovanje Borić pozivala na marksističke ideje i povijesne vrijednosti ljevice, sada odjednom nema veze s tim? Je li to pokušaj pranja političke prošlosti ili znak ideološke zbunjenosti?
Ljutnja i nelagoda – „Molim vas me ne gledajte ljuto.”
U nastavku razgovora dolazi do još bizarnijeg dijela, gdje zastupnica moli novinara da je „ne gleda ljuto“. Čini se da intervju prelazi iz političke u emocionalnu zonu:
„Molim vas me ne gledate ljuto. Ja to smatram kao da me gledate ljuto.”
Kao da se zastupnica osjeća napadnutom samo zbog upita i prisutnosti kamere. Takva reakcija postavlja ozbiljna pitanja o sposobnosti političara da odgovaraju na jednostavna pitanja u javnom prostoru.
Zašto je ovaj intervju važan?
Ovaj intervju nije važan zato što je zabavan (iako jest). Niti zato što je zbunjujući (što definitivno jest). Važan je jer otkriva pravu sliku Možemo političara – njihove nesigurnosti, nespremnosti, i ponekad, potpuno odsustvo jasne vizije i stava.
Možemo zastupnica koja govori u Saboru, odlučuje o zakonima i sudjeluje u donošenju ključnih političkih odluka, pokazuje nesnalaženje u najobičnijem razgovoru s novinarom.
Možemo i njihova komunikacija – transparentnost ili bijeg?
Politička platforma Možemo došla je na vlast s obećanjima o većoj transparentnosti, otvorenosti i dijalogu s građanima. No, ovakvi istupi njihovih saborskih zastupnika pokazuju suprotno.
Ako je njihova perjanica, Rada Borić, u ovakvom stanju pred kamerom – što se događa iza zatvorenih vrata?
Politička elita i nesnalaženje
Ovaj slučaj podsjeća na važnu činjenicu: mnogi političari dolaze na pozicije moći bez osnovne medijske pismenosti, bez javne odgovornosti, i bez ideološke jasnoće. Kada su izloženi direktnim pitanjima, povlače se, zbunjuju, ili postaju defenzivni.
Je li Rada Borić simbol političkog raskola između riječi i djela?
Snimka ovog intervjua brzo se proširila društvenim mrežama, izazvala komentare, pa i sprdnju. No iza smijeha stoji ozbiljna poruka: ako želimo odgovorne političare, moramo očekivati više od njih. Više hrabrosti, više jasnoće, više autentičnosti.
U eri kada je svaki građanin i novinar, kada je svaka kamera potencijalno suočenje s istinom – političari poput Rade Borić ne mogu više živjeti u balonu.
Jer više ne prolazi “po šumama i gorama” – sada se sve vidi. I sve ostaje zabilježeno.