Na današnji dan, 11. lipnja 1871. godine, u selu Desno Trebarjevo pokraj Siska rođen je Stjepan Radić – političar, borac za prava seljaka i hrvatskoga naroda, književnik, vizionar i osnivač Hrvatske seljačke stranke. Njegov politički rad i osobna hrabrost ostavili su dubok trag u hrvatskoj povijesti, a njegova smrt postala je simbol političkog nasilja i nepravde.
Rani život i obrazovanje
Radić je rođen kao deveto dijete u siromašnoj seljačkoj obitelji Mije i Tereze Radić. Od ranih dana pokazivao je oštroumnost, znatiželju i snažan osjećaj za pravednost. Bio je izrazito darovit učenik, ali i politički buntovan. Zbog svojih stavova i postupaka više puta je izbacivan iz škola. Bio je učenik u Zagrebu, Karlovcu i Rakovcu, no maturirao je tek u Pragu, gdje je i započeo studij prava. Studij je nastavio u Beču, Pečuhu, Parizu i Budimpešti, ali ga nikad nije završio. Bez obzira na to, govorio je više stranih jezika, čitao europske mislioce, te se obrazovao izvan institucionalnih granica.
Politički početak i ideološki temelji
Već 1895. godine sudjeluje u povijesnom incidentu paljenja mađarske zastave u Zagrebu, što ga vodi na robiju, ali i potvrđuje njegovu spremnost na političku žrtvu. Godine 1904. osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku, koja se 1920. preimenovala u Hrvatsku seljačku stranku (HSS). Temeljna načela stranke bila su mir, rad i poštenje, a Radić je inzistirao na moralnoj obnovi hrvatske politike i društva. Bio je uvjeren da narod, posebno seljaštvo, mora postati svjestan svoje političke snage i obrazovati se kako bi samostalno odlučivao o vlastitoj sudbini.
U Radićevoj politici nije bilo mjesta za ideološki ekstremizam – zagovarao je umjerenost, demokraciju, pravnu državu i nacionalnu samosvijest. Njegov program bio je ne samo politički, nego i kulturni i prosvjetiteljski. Pisao je brošure i knjige, držao govore diljem zemlje, poticao osnivanje čitaonica i seljačkih zadruga.
Borba protiv centralizma i nepravde
Radić se žestoko protivio centralističkom uređenju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevine Jugoslavije), jer je smatrao da ono ide na štetu hrvatskog naroda. Borio se za hrvatsku autonomiju unutar države, ne osporavajući zajedništvo, ali tražeći ravnopravnost. Njegov otpor velikosrpskoj politici i autoritarnim tendencijama nailazio je na snažan otpor u Beogradu, gdje je više puta bio pritvaran i progonjen.
Usprkos političkim pritiscima, HSS je rasla – postala je najjača hrvatska stranka, a Radić narodni vođa kojemu su tisuće dolazile na skupove. Njegova retorika bila je pristupačna, jednostavna, ali snažna, a poruke su odražavale konkretne probleme naroda.
Ubojstvo u Narodnoj skupštini
Atmosfera u Narodnoj skupštini u Beogradu bila je sve napetija. Dana 20. lipnja 1928., zastupnik srpske Radikalne stranke, Puniša Račić, tijekom sjednice otvoreno prijeti hrvatskim zastupnicima, a zatim vadi pištolj i puca. Na mjestu ubija zastupnike HSS-a Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a Stjepan Radić teško ranjen biva prebačen u bolnicu. Unatoč borbi liječnika, umire 8. kolovoza 1928. u Zagrebu.
Njegovo ubojstvo šokiralo je javnost i dodatno produbilo političku krizu u zemlji. Ubojstvo Radića označilo je kraj parlamentarizma u tadašnjoj Jugoslaviji i postalo uvod u diktaturu kralja Aleksandra proglašenu 1929. godine.
Nasljeđe i suvremeno značenje
Radić je ostavio dubok trag ne samo u politici, nego i u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda. Smatra se simbolom seljačke borbe za dostojanstvo, političku slobodu i nacionalnu samosvijest. Njegova Hrvatska seljačka stranka nastavila je djelovati i nakon njegove smrti, a njegova ideja “seljačke sloge” i danas ima odjeke u hrvatskoj političkoj kulturi.
Bio je političar koji nije imao vojsku ni oružje, ali je imao narod – i to ne onu privilegiranu manjinu, već tihu većinu. Bio je svjestan da se istinska promjena događa kroz obrazovanje, suradnju i strpljiv politički rad.
U Desnom Trebarjevu nalazi se njegova Spomen-kuća, a brojne škole, ulice i trgovi diljem Hrvatske nose njegovo ime. Njegov lik ostaje simbol otpora nepravdi, ali i podsjetnik da politika može – i mora – služiti narodu.
Na današnji dan prisjećamo se ne samo rođenja jednog čovjeka, već rođenja ideje da seljak, radnik, običan čovjek ima pravo na glas, na obrazovanje i na državu koja mu neće okrenuti leđa. Stjepan Radić ostaje jedan od temelja moderne hrvatske političke misli.
Na današnji dan: Blaženi Ivan Dominik – dubrovački biskup, teolog i mirotvorac