Na današnji dan, 18. travnja 1925. godine, u Čapljini je rođen Sven Lasta, hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac čija je karijera obilježila više od pola stoljeća domaće kulture. Iako ga se danas često pamti po njegovu dubokom glasu, ozbiljnom stavu i gospodstvenoj prisutnosti, Lasta je bio mnogo više od glumca – bio je i simbol jednog vremena, jedne generacije koja je kazalište doživljavala kao život, a ne kao posao.
Rani život i ratna iskustva
Sven Lasta rođen je u malom hercegovačkom gradu, no mladost ga je odvela prema Zagrebu, gdje je započeo svoj umjetnički put. Njegovo školovanje bilo je prekinuto ratnim zbivanjima, a tijekom Drugog svjetskog rata pridružio se partizanima. Tamo nije samo bio borac – Lasta je bio i član Kazališta narodnog oslobođenja, putujuće kazališne trupe koja je djelovala u okviru partizanskog pokreta. Već tada, kao mladić, razumio je moć riječi i kazališta kao sredstva otpora, komunikacije i nade.
Gluma kao životni poziv
Nakon rata, Lasta se profesionalno usmjerava prema glumi. Upisuje Kazališnu akademiju u Zagrebu, gdje se brzo ističe svojim talentom, dikcijom i ozbiljnošću. Već ranih 1950-ih postaje član Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje ostaje sve do mirovine.
Tijekom više od 40 godina u HNK-u, Lasta je odigrao stotine uloga, i to u klasičnom i modernom repertoaru. Iako su mu likovi bili različiti – od tragičnih junaka do likova s margine – svakoj je ulozi pristupao s jednako dubokom posvećenošću. Njegov Hamlet bio je dostojanstven i introspektivan, njegov Prospero čvrst i mudar, a njegov Harpagon iz „Škrtca“ – istovremeno smiješan i zastrašujuće realan.
Njegova gluma nikada nije bila teatralna u negativnom smislu – nije bio sklon patetici, nego suzdržanoj ekspresiji, gdje se emocije prenose pogledom, pauzom, tišinom. Imao je ono što kazalište najviše cijeni: prirodnu autoritetu na sceni.
Film, televizija i radio
Sven Lasta nije ostao ograničen na kazališnu scenu. Njegova filmska i televizijska karijera također je bila bogata, iako nikada u potpunosti komercijalna. Igrao je u filmovima kao što su Deveti krug (1960), Službeni položaj (1964), Akcija Stadion (1977), te brojnim televizijskim serijama koje su obilježile hrvatsku televiziju druge polovice 20. stoljeća.
Osim toga, bio je neponovljiv glas radijskog dramskog programa. Njegova interpretacija poezije i proze, bilo na radiju ili u živim nastupima, do danas se pamti. Glas mu je bio tamno baršunast, prodoran, s ritmom koji je znao zavesti slušatelja. Mnogi ga pamte upravo po tim radijskim nastupima, gdje bi stihovi Tina Ujevića, Dobriše Cesarića ili Cesara Valleja pod njegovom interpretacijom oživjeli na poseban način.
Učitelj i uzor
Osim glumačkog rada, Lasta je bio i profesor na Akademiji dramske umjetnosti, gdje je generacijama glumaca prenosio svoje znanje, iskustvo i odnos prema umjetnosti. Nije bio strog, ali je bio zahtjevan – tražio je iskrenost, promišljenost i odgovornost. Njegovi studenti često su isticali kako ih nije učio samo glumi, već i životu, govoru, držanju i ljudskosti.
Diskretan oproštaj
Sven Lasta preminuo je 15. kolovoza 1996. godine u Zagrebu. Njegov odlazak bio je tih, dostojanstven, kao i većina njegova života. Nije tražio reflektore, iako su mu pripadali. Nije tražio priznanja, iako su mu stizala – među njima i nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo te brojne druge glumačke i državne počasti.
No, najveće priznanje bio je njegov trajan utjecaj na hrvatsku glumu i kazališnu kulturu. Danas ga se prisjećaju ne samo stariji kolege, već i mladi glumci, koji u njemu vide simbol profinjenosti i posvećenosti glumi.
Nasljeđe
Sven Lasta ostavio je dubok trag, i to ne samo u arhivima i antologijama hrvatske kazališne umjetnosti, već i u živim sjećanjima onih koji su ga gledali i slušali. Bio je čovjek kazališta, umjetnik čije riječi nisu bile puka izgovorena slova, već čestice nečeg višeg – istine, osjećaja, poruke.
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan na prijevaru su uhićeni na današnji dan 1670. – stijena.info