Uvođenje Šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra 1929. godine označilo je prekretnicu u povijesti Kraljevine SHS. Kao povod za uvođenje diktature naveden je atentat na Stjepana Radića, vođu Hrvatske seljačke stranke, koji je dodatno zaoštrio političke napetosti unutar Kraljevine. Radić je preminuo prije uvođenja diktature, ali njegova smrt bila je katalizator za kraljevu odluku.
Stjepan Radić, kao istaknuti vođa Hrvatske seljačke stranke, bio je jedan od najglasnijih zagovornika autonomije Hrvatske unutar Kraljevine SHS. Njegova stranka, koja je imala veliku podršku među hrvatskim seljačkim stanovništvom, zalagala se za pravedniju raspodjelu vlasti i poštivanje prava naroda unutar višenacionalne države. Atentat na Radića u beogradskoj Narodnoj skupštini 1928. godine duboko je potresao hrvatsku javnost i dodatno produbio nepovjerenje prema centralnoj vlasti. Njegova smrt bila je simbol političkog nasilja i nepomirljivih podjela koje su obilježile Kraljevinu.
Kralj Aleksandar uvođenjem diktature želio je centralizirati vlast i uspostaviti red u državi koja je bila opterećena političkim nesuglasicama i nacionalnim sukobima. Diktatura je formalno ukinula Vidovdanski ustav i zabranila političke stranke koje su se temeljile na nacionalnim ili regionalnim interesima. Umjesto toga, kralj je uveo unitaristički model upravljanja pod parolom stvaranja jedinstvene jugoslavenske nacije. Međutim, takva centralizacija vlasti izazvala je još veće nezadovoljstvo, posebno među Hrvatima, koji su smatrali da su njihova politička prava i nacionalni identitet ugroženi.
Hrvatska seljačka stranka, unatoč zabrani djelovanja, nastavila je biti simbol otpora diktaturi. Radićev nasljednik Vladko Maček preuzeo je vodstvo stranke i usmjerio je prema nenasilnom otporu te diplomatskim nastojanjima da se izbori za hrvatsku autonomiju. HSS je bio glavni glasnik nezadovoljstva hrvatskog naroda, a njegova ustrajnost u traženju pravednijeg uređenja države postala je ključni faktor u političkim zbivanjima tijekom diktature.
Posljedice Šestosiječanjske diktature bile su dalekosežne. Diktatura je dodatno produbila nepovjerenje među narodima Kraljevine i oslabila ideju zajedništva. Hrvatsko nacionalno pitanje ostalo je neriješeno, a centralizacija vlasti pridonijela je jačanju opozicijskih pokreta. U tom kontekstu, političke stranke poput HSS-a počele su tražiti savezništva i međunarodnu potporu kako bi ostvarile svoje ciljeve.
Jedan od najkontroverznijih aspekata diktature bila je promjena naziva države u Kraljevina Jugoslavija 1929. godine, što je trebala biti simbol novog početka i jedinstva. Međutim, ovaj potez nije riješio osnovne probleme. Naprotiv, percepcija da se radi o pokušaju nametanja srpske dominacije samo je povećala otpor. Nacionalne tenzije nisu jenjavale, što je na kraju dovelo do političkih promjena i sloma diktature uoči Drugog svjetskog rata.