Tomašević izbacio zaštitare iz škola – roditelji nisu znali što se događa
Tomašević izbacio zaštitare iz škola nakon što je prije dvije godine usmrćen sedmogodišnji učenik u Prečkom, Tomašević je žurno angažirane profesionalne zaštitarske tvrtke s licenciranim zaštitarima, što je trajalo samo 6 mjeseci. Nakon 6 mjeseci, u potpunoj tišini i da javnost ne zna, Tomašević izbacuje zaštitare iz škola i umjesto njih na ulaze škola dovedene su osobe koje, prema navodima iz emisije Tjednica, nemaju iste ovlasti, iskustvo i stručnu osposobljenost.
Odluka je prošla gotovo neprimjetno, bez ozbiljne javne rasprave i bez jasnog objašnjenja roditeljima. Javnost je mjesecima vjerovala da se na ulazima škola nalaze zaštitari koji mogu reagirati u slučaju opasnosti. Međutim, prema iznesenim informacijama, profesionalni zaštitari uklonjeni su nakon približno šest mjeseci.
Na njihova mjesta uveden je sustav koji sugovornici nazivaju „kvazi-zaštitarskim“. Riječ je o osobama koje mogu nadzirati ulaz, evidentirati posjetitelje i obavijestiti školu o problemu, ali nemaju ovlasti koje ima licencirani zaštitar.
Zašto je Tomašević izbacio zaštitare iz škola?
Nakon incidenta u Prečkom Grad Zagreb angažirao je profesionalne zaštitare kako bi zaštitio učenike i zaposlenike u više od 250 škola. Zaštitarske tvrtke tada su se, prema riječima sugovornika, brzo organizirale i osigurale licencirane djelatnike.
Licencirani zaštitari osposobljeni su za postupanje u rizičnim situacijama. Oni mogu prepoznati opasnost, zadržati osobu, primijeniti zakonom dopuštena sredstva prisile i pozvati policiju. Njihova uloga nije samo otvaranje i zatvaranje vrata, nego stvarna sigurnosna intervencija.
Ipak, prema informacijama iz emisije, Tomašević izbacio zaštitare iz škola i zamijenio ih osobama koje su prošle kraće programe obuke. Time je, kako tvrde sugovornici, profesionalni sigurnosni sustav zamijenjen modelom u kojem roditelji misle da su djeca zaštićena, dok osobe na ulazima zapravo nemaju iste zakonske ovlasti.
Na ulazima škola više nisu pravi zaštitari?
Ključno pitanje jest što osobe koje se danas nalaze na ulazima škola smiju učiniti kada se pojavi stvarna opasnost.
Ako osoba nema zaštitarsku licencu, ne može postupati kao profesionalni zaštitar. Ne može samostalno pregledavati osobe, primjenjivati silu, zadržavati pojedince ili intervenirati u fizičkom sukobu na način na koji to može licencirani zaštitar.
U tom slučaju njezina se uloga svodi na nadzor ulaza i evidenciju dolazaka. To može biti korisno u svakodnevnom radu škole, ali nije isto što i sigurnosna zaštita.
Upravo zato tvrdnja da je Tomašević izbacio zaštitare iz škola otvara ozbiljno pitanje odgovornosti. Ako je Grad Zagreb doista uklonio profesionalce i uveo osobe bez istih ovlasti, zbog čega roditelji o tome nisu jasno obaviješteni?
Jokić i Juroš moraju objasniti svoju ulogu
U emisiji se kao osobe koje bi trebale dati odgovore spominju Boris Jokić i Luka Juroš.
Prema navodima iz emisije, upravo se oko obrazovnog sustava i nove organizacije sigurnosti razvila ideja o uvođenju drugačijeg modela zaštite. Umjesto profesionalnih zaštitara, prednost su dobile osobe koje bi trebale biti komunikativnije i „pristupačnije“ učenicima.
No sigurnost djece nije tečaj komunikacije. Kada se pojavi osoba s nožem ili drugim opasnim predmetom, nije dovoljno biti ljubazan i elokventan. Potrebni su iskustvo, fizička spremnost, licenca i jasne zakonske ovlasti.
Zato se postavlja pitanje je li obrazovni sustav preuzeo posao zaštitarske struke. Ako jest, tko je donio takvu odluku i zašto nisu poslušane zaštitarske tvrtke koje godinama rade u bankama, javnim ustanovama i drugim objektima visoke sigurnosti?
Tko čuva djecu nakon što je Tomašević izbacio zaštitare iz škola?
Posebno zabrinjava činjenica da je učenik unio nož u školu iako je uveden sustav sigurnosti. Ako na ulazu više nema licenciranog zaštitara, tada detektor metala sam po sebi ne može riješiti problem.
Detektor može upozoriti na metalni predmet, ali ne može sam zaustaviti osobu. Potrebna je osoba koja ima ovlast i sposobnost reagirati. Ako takve osobe nema, sigurnosni sustav postaje samo kulisa.
Sugovornici upozoravaju da se opasni predmet može unijeti i drugim putem, ostaviti u školskom prostoru ili prenijeti preko ograde i prozora. Zato zaštita mora uključivati stalno praćenje ponašanja, kamere, suradnju sa školskim stručnim službama i profesionalne zaštitare na ulazu.
Tomašević mora javnosti pokazati dokumente
Ako je točno da je Tomašević izbacio zaštitare iz škola, Grad Zagreb mora objaviti sve relevantne podatke o toj odluci.
Roditelji imaju pravo znati:
- koliko je profesionalnih zaštitara bilo angažirano nakon incidenta u Prečkom;
- kada su licencirani zaštitari uklonjeni iz škola;
- tko ih je zamijenio;
- imaju li nove osobe zaštitarske licence;
- koje ovlasti imaju u slučaju napada;
- koliko je novi sustav plaćen;
- tko je odgovoran za njegovu provedbu.
Ne može se javnosti istodobno govoriti da su škole sigurnije, a prešućivati činjenica da su profesionalni zaštitari navodno uklonjeni i zamijenjeni osobama koje ne mogu intervenirati u istim situacijama.
Sigurnost djece nije mjesto za eksperimente
Tvrdnja da je Tomašević izbacio zaštitare iz škola nije samo političko pitanje. To je pitanje sigurnosti svakog učenika, nastavnika i roditelja koji ulazi u zagrebačku školu.
Profesionalna struka ne može se zamijeniti kratkim tečajem, administrativnom evidencijom ili osobom koja samo otvara vrata. Zaštitar mora znati prepoznati opasnost prije nego što dođe do incidenta i mora imati mogućnost reagirati kada opasnost nastupi.
Ako je Grad Zagreb svjesno uklonio profesionalne zaštitare, mora objasniti zašto je to učinjeno. Ako ih nije uklonio, mora javno dokazati tko danas štiti djecu i koje kvalifikacije te osobe imaju.
Roditelji ne traže privid sigurnosti. Traže stvarnu zaštitu.
Više:
Afere Zagreb – više:
ŠOK: Gradonačelnik Tomašević dilao drogu u Močvari?
Afere Zagreb: Afera brojila, VIO, Pripuz, Sliško i odbijene javne garaže u TJEDNICI #3
Dina Dogan video tema emisije Tjednica: Je li skandal bio simpatičan ili potpuno nedopustiv?
Skandal u emisiji Tjednica: naručeni članci u novinarstvu potresli medijsku scenu?
