Ljetno računanje vremena je praksa koja se koristi u mnogim zemljama svijeta, uključujući i većinu europskih zemalja. Cilj ove prakse je iskoristiti što više dnevnog svjetla tijekom ljetnih mjeseci, čime se štedi energija jer se smanjuje potreba za umjetnim osvjetljenjem i grijanjem.
Završetak ljetnog računanja vremena i početak zimskog računanja vremena označava povratak na standardno vrijeme. Ova promjena često može izazvati konfuziju, posebno u prvih nekoliko dana nakon pomaka, dok se ljudi prilagođavaju novom rasporedu.
Mjerenje vremena ima dugu povijest koja seže unatrag tisućama godina. Drevne civilizacije koristile su različite metode za praćenje vremena, od sunčanih satova do vodenih satova. S razvojem tehnologije i znanosti, metode mjerenja vremena postale su preciznije i pouzdanije. Danas se koriste satovi koji mjere vrijeme s izuzetnom preciznošću.
Pomjeranje sata unaprijed ili unazad za jedan sat ima i svoje kritičare. Neki smatraju da ova praksa može izazvati zdravstvene probleme, poput poremećaja spavanja. Također, postoji zabrinutost da promjena vremena može izazvati poteškoće u prometu ili poslovnim operacijama.
Europska unija je razmatrala ukidanje ljetnog i zimskog računanja vremena zbog ovih i drugih razloga. Međutim, odluka o tome još uvijek nije donesena.
U svakom slučaju, važno je biti svjestan promjena u računanju vremena i prilagoditi se novom rasporedu kako bi se izbjegle moguće poteškoće.
Ljetno računanje vremena završava se u nedjelju, 29. listopada u tri sata ujutro, pomjeranjem za jedan sat unazad, čime počinje zimsko računanje vremena.
