Budućnost arhitektonskog natječaja za stadion u Maksimiru postala je predmet žustre stručne rasprave, prenosi HRT. Ključno je pitanje hoće li natječaj biti poništen, hoće li prvonagrađeni projekt biti dorađen i realiziran ili će se tražiti potpuno novo rješenje. Odluka neće utjecati samo na Dinamo i hrvatski nogomet nego i na budući urbani identitet Zagreba.
Stadion u Maksimiru kao prilika za oblikovanje grada
Predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata i ocjenjivačkog suda Toma Plejić ocijenio je da je riječ o spektakularnom trenutku. Naglasio je kako je važno što je javnost usmjerena na arhitekturu i njezinu sposobnost oblikovanja zajednice. Prema njegovu mišljenju, stadion u Maksimiru može postati građevina koja će predstavljati identitet grada, baš kao što su to učinila brojna svjetski poznata arhitektonska djela.
Plejić je podsjetio da realizacija referentnih građevina gotovo nikada nije prolazila bez problema, kritika i javnih rasprava. Zbog toga smatra da složen, dugotrajan i skup proces treba provesti pažljivo i na najvišoj mogućoj razini. Posebno je istaknuo potrebu zaštite interesa javnosti i struke te važnost otvorene, argumentirane komunikacije svih uključenih strana.
Čak 88 projekata stiglo iz cijelog svijeta
Na međunarodni natječaj pristiglo je čak 88 rješenja, što pokazuje koliko je projekt privukao pozornost arhitekata. Plejić je takav odaziv opisao kao globalno značajan te poručio da je prvonagrađeni rad bio najbolji mogući izbor ocjenjivačkog suda. Ipak, upravo je odabrani stadion u Maksimiru otvorio pitanje jesu li njegova vizualna snaga i arhitektonska originalnost dovoljne ako postoje dvojbe oko poštovanja uvjeta natječaja.
Barić upozorava na ključni problem pobjedničkog rada
Arhitekt Otto Barić smatra da pobjedničko rješenje posjeduje iznimnu vizualnu kvalitetu, ali upozorava na ozbiljan nedostatak. Prema njegovu tumačenju, natječajne propozicije jasno su zahtijevale četiri međusobno povezane i koherentne tribine. Od 88 pristiglih radova, njih 87 ponudilo je zatvorenu arenu, dok nagrađeni projekt zadržava razdvojene tribine i podsjeća na postojeću situaciju.
Barić zato drži da rad, unatoč velikoj estetskoj i arhitektonskoj vrijednosti, nije u potpunosti zadovoljio zadane propozicije. Njegove primjedbe otvaraju osjetljivo pitanje može li stadion u Maksimiru biti realiziran u sadašnjem obliku ili će pobjedničko rješenje morati proći značajne izmjene. Konačan odgovor ovisit će o tumačenju uvjeta i odluci nadležnih institucija.
Udobnost gledatelja postaje važan kriterij
Posebna pozornost usmjerena je i na iskustvo posjetitelja. Barić ističe da suvremeni stadion mora osigurati maksimalnu udobnost, uključujući učinkovitu zaštitu od kiše i drugih vremenskih uvjeta. Dolazak na utakmicu uz čekanje pod kišobranom više ne bi smio biti prihvatljiv standard, dok predloženi krov, prema njegovoj procjeni, ne jamči dovoljnu razinu zaštite.
Rasprava tako nadilazi pitanje izgleda i ulazi u područje funkcionalnosti, zakonitosti postupka i dugoročnog javnog interesa. Budući stadion u Maksimiru trebao bi zadovoljiti sportske, urbanističke i arhitektonske kriterije, ali i očekivanja navijača. Hoće li prevladati obrana nagrađenog rada, njegova dorada ili novi početak, odlučit će nastavak postupka i argumenti koje će prihvatiti odgovorni donositelji odluka.
Više:
Virgil van Dijk pred vratima Reala? Kraljevski klub sprema potez koji bi zatresao Europu
Novinar postao kralj Toora: Krunidba otvorila žestoku borbu za prijestolje
Dario Šarić zablistao protiv Reala: Jedna brojka posebno oduševljava
