Što hrvatskoj desnici znači pobjeda Trumpa

Bezidejna Europa, odnosno Europska unija morat će snažnije odrediti svoje politike i jačati poziciju Europe u svim politikama, poglavito u sigurnosnoj, gospodarskoj i vanjskopolitičkoj. I za Hrvatsku kao malu zemlju u Europskoj uniji pobjeda Trumpa jednoznačno određuje i zahtijeva više politike hrvatskoga suverenizma, okretanje praktičnim koracima vlastitoga snaženja i vlastite pameti. Što to znači za hrvatsku desnicu?

Hrvatski mainstream mediji u američkim su izborima davali prednost Kamali Harris i bili su joj skloni čak i u vrijeme kad su ankete bile izjednačene. Radije su se isticale prednosti njene politike u odnosu na Europu i na Hrvatsku i iznosile nepoznanice pa i strepnje od toga što bismo dobili Trumpovom pobjedom. Općenito – stvarao se dojam da je hrvatska više na strani Kamale Harris nego na strani Donalda Trumpa.

O onda je Trump nadmoćno pobijedio. Ja osobno mislim da je to dobra vijest i za Europu i za Hrvatsku. Američka vanjska politika neće se u bitnome mijenjati kao što se nikada i nije drastično i brzo mijenjala u prijašnjim američkim izborima. Ali s dolaskom Trumpa na vlast mnogi će se procesi ubrzati i dobit će jasniji smjer.

Bezidejna Europa, odnosno Europska unija morat će snažnije odrediti svoje politike i jačati poziciju Europe u svim politikama, poglavito u sigurnosnoj, gospodarskoj i vanjskopolitičkoj. I za Hrvatsku kao malu zemlju u Europskoj uniji pobjeda Trumpa jednoznačno određuje i zahtijeva više politike hrvatskoga suverenizma, okretanje praktičnim koracima vlastitoga snaženja i vlastite pameti i puno umijeća kakvoga je imala Dubrovačka republika ostajući samosvojna, svoja i ponosna među velikim silama što su je pritiskale.

Svi koji pratite Štokajču znate da sam davao male šanse kandidatima desno strujaške orijentacije u našoj predsjedničkoj kampanji. Ne zbog pojedinačno njih samih, nego zbog toga što mislim da petero kandidata desnice može samo razmrviti desno orijentirano biračko tijelo. Branka Lozo, Tomislav Jonjić, Miro Bulj, Mislav Kolakušić i Dražen Keleminec samo će razmrviti ionako nejedinstvene desne birače.

Na ljevici sve je jasno. Tu su Milanović i Kekin, mada bi se dalo diskutirati o tome koliko je Milanović lijevo. U centru isto tako, tu je Selak Raspudić koja bi htjela zahvatiti i malo desnijih birača te HDZ koji je nominalno desno ali zapravo je centar s Primorcem kao njihovim kandidatom. Dakle, relativno čista situacija, samo je na desnici gužva.

U tom kontekstu interesantno je kako su desni predsjednički kandidati reagirali na pobjedu Trumpa. Mislav Kolakušić kaže “Čestitam Donaldu Trumpu i građanima SAD-a koji nisu pokleknuli pred gomilom propagande i lažnih anketa. Ovo je velika pobjeda suverenistički nastrojenih građana, onih koji vole svoje obitelji, svoj dom, svoje gradove, svoje države, građana koji ne žele živjeti u jednom novom svjetskom poretku u kojem postoji jedna jedina država i jedan čovjek na čelu cijelog čovječanstva. Ova pobjeda će spriječiti i brojne druge ratove koje bi demokrati pokrenuli kao što su ih pokretali i sve ove godine”.

Evo što je Tomislav Jonjić rekao „Nije ta desnica na Zapadu homogena, nema iste vrijednosti i interese, niti identične vanjskopolitičke orijentacije. Nije svaka pobjeda desnice u svijetu ujedno i pobjeda hrvatskih nacionalnih interesa. Ali svaka ta pobjeda izraz je slobode i volje naroda, glas je za slobodu govora, za naciju i suverenost, i predstavlja pobjedu nad ispraznom i štetnom agendom koja nam se svima podjednako pokušava nametnuti. „

I zaključio je „Umjesto da nastavimo ono što smo započeli prije 34 godine, umjesto da ispunimo Hrvatsku svojim vrijednostima i stvorimo zemlju za našu djecu i unuke, mi čekamo da padnu mrvice s gospodareva stola, za kojim sjede mentalni komunisti, politički jugoslaveni, i kojekakvi sluge stranih sila i krupnoga kapitala. A narod ne može živjeti od mrvica. Mrvice su možda dovoljne strankama i strančicama, salonskim političarima i karijeristima. Ali narod od toga nema ništa. Prije nekoliko tjedana predložio sam ujedinjenje oko načela koja bi nam svima trebala biti prihvatljiva.“

Jonjić nije imao sreće s tim pozivom predsjedničkim kandidatima desnice, bar ne za sada, kao što teško da će imati sreće s pozivom da se sučele svi oni koji žele glasove konzervativnoga i nacionalno svjesnog dijela hrvatskog naroda. Isto je s njegovim pozivom „Idemo popričati o načelima, idemo vidjeti koji su uzroci krize hrvatske desnice“. Jedino što nije zaključio, a mogao je i možda je morao – da vidimo tko je tu predstavnik desnice koji ima najviše šanse i da ga svi podržimo.

To je Jonjićeva vrijedna inicijativa, ali ujedno je romantičarska i zapravo teško ostvariva. Do zaključivanja ovoga teksta nisam našao izjave drugih predsjedničkih kandidata desnice o pobjedi Donalda Trumpa te ih ovdje ne navodim.

Nenad Predovan

NAJNOVIJE