Skandal u Udineu: poruka koja je šokirala nogometni svijet
“Stop killing children” osvanuo je na travnjaku prije Superkupa između Tottenhama i Paris Saint-Germaina u Udineu, a scena je eksplodirala društvenim mrežama i razbjesnila dio nogometne javnosti.
U trenutku dok su se momčadi poredale za intoniranje, na središtu terena razvijen je transparent s porukom “Stop killing children – Stop killing civilians”, izravan apel koji je presjekao tišinu kao nož i natjerao milijune pred ekranima da protrnu.
Dvoje djece iz Gaze, Tala (12) i Mohamed (9), sudjelovalo je u ceremoniji medalja, dok je još devetero mladih iz Afganistana, Iraka, Nigerije i Ukrajine sudjelovalo u dojmljivom predzabavnom postroju.
Preokret stiže nakon što je napadač Liverpoola i egipatska superzvijezda Mohamed Salah javno prozvao krovnu europsku organizaciju zbog mlake objave povodom smrti palestinskog nogometaša Suleimana al-Obeida, legendarnog “Peléa palestinskog nogometa”.
Prema Palestinskom nogometnom savezu, Al-Obeid (41) ubijen je u izraelskom napadu dok je čekao humanitarnu pomoć u južnoj Gazi, a Salah je na X-u ispod objave upitao: “Možete li nam reći kako je umro, gdje i zašto?”
Istodobno, zaklada za djecu pri organizaciji UEFA proširila je humanitarni program za djecu u Gazi, udružujući se s tri organizacije na terenu, čime je poslano snažno, gotovo političko, ali humanitarno utemeljeno upozorenje.
Međutim, vlastita pravila zabranjuju političke, ideološke i vjerske poruke na stadionima prije, tijekom ili nakon utakmica. Je li ovo presedan ili poruka koju više nitko ne može ignorirati?
Stop killing children: trenutak koji je promijenio ritam Superkupa
Navijači su zanijemili, kamere su zumirale, a igrači Tottenhama i PSG-a stajali su ukočeno dok je poruka, jednostavna i razorna, probadala svaki kutak tribina. U eri kada se sportske institucije drže neutralnosti kao svetinje, ovaj čin izgleda kao namjerno kršenje tišine.
Ali poruka nije pala s neba. Stiže usred rastućeg pritiska svjetskih zvijezda i očajničkih apela humanitarnih organizacija. Posebno odzvanja jer je izrečena u srcu Europe, na talijanskom Stadio Friuli, pred kamerama cijele planete.
Djeca na terenu, odrasli pod pritiskom
Prizor Tali i Mohamada, dvoje ranjenih i preseljenih u Milano radi liječenja, slomio je i najtvrđa srca. Uz njih, devetero djece iz Afganistana, Iraka, Nigerije i Ukrajine, prisutnih kao simboli nade, ispisalo je sliku koja nadilazi sport i ulazi u povijest prijenosa uživo.
Kritičari tvrde da je ovakav iskorak maska za prethodni gaf, jer je organizacija prethodno izostavila ključni kontekst u oproštaju od Al-Obeida. Pristalice odgovaraju: vrijeme je da se prestane skrivati iza floskula i protokola kad djeca stradavaju.
Pravila, kazne i granica neutralnosti
U pravilnicima jasno piše: političke, ideološke i vjerske poruke strogo su zabranjene. No što ako je humanitarni krik jači od hladnih paragrafa? Može li se kazniti vapaj koji traži život, a ne politiku?
Upravo zato “Stop killing children” tutnji jače od svake navijačke pjesme: jer je to poruka koja nadilazi boje dresova i klupske himne, podsjećajući da nogomet ne postoji u vakuumu, već u svijetu koji krvari.
Jedni viču da je to čisto licemjerje, drugi da je napokon rečeno ono što se mora reći. “Stop killing children” nije stranačka parola, nego egzistencijalni ultimatum koji se ne da utišati čak ni zviždaljkom suca.
Što slijedi nakon Superkupa?
Hoće li uslijediti kazne? Moguće. Hoće li uslijediti presedani? Vjerojatno. Ali još je izvjesnije da će se rasprave razbuktati, jer je stadion postao pozornica na kojoj se sukobljavaju savjest i protokol, srce i paragraf.
I dok jedni broje prekršaje, drugi broje spašene živote. Zato će “Stop killing children” nastaviti odjekivati s tribina, naslovnica i feedova, i možda natjerati moćnike da preispitaju vlastita pravila. “Stop killing children” nije moda, nego moralni minimum.
Kad se ugase reflektori, pitanje ostaje: može li nogomet ostati nijem dok djeca vrište? Odgovor sada bruji glasnije od himni i nadilazi rezultat. Publika to pamti zauvijek, nepovratno.
Više:
Danku Derifaj u zatvor, ne zbog Thompsona nego zbog svih nas!