Sudanska vojska muči ljude do smrti. Tako tvrdi skupina za ljudska prava Emergency Lawyers, koja upozorava na eskalaciju zloporaba nakon što je vojska u ožujku ponovno zauzela glavni grad. Prema njihovim navodima, građani se otimaju nasumično, odvode u pritvorska središta, gdje nestaju tjednima, a najgore slučajeve kasnije pronalaze mrtve s tragovima mučenja. Dok Sudan ulazi u treću godinu sukoba s paravojnim RSF-om, pravnici poručuju da se uspostavljaju “komore za egzekuciju”, a zakon i pravda pretvaraju u praznu frazu.
Šokantne optužbe i ‘komore za egzekuciju’
Emergency Lawyers tvrde da su u glavnom gradu dokumentirali stotine uhićenja nakon vojnog “oslobođenja” Khartouma. Neki su zatočenici premlaćeni, ostavljeni bez liječničke skrbi i izloženi ponižavanju, a mnogi su, prema izjavama obitelji, posljednji put viđeni u improviziranim centrima pod kontrolom sigurnosnih službi. Njihove sudbine, navode, kreću se od beskrajnog zadržavanja u nehumanim uvjetima i montiranih suđenja do puštanja na slobodu u kritičnom stanju. U najcrnjim slučajevima, zatočenici se pronalaze mrtvi, što obnovljene sumnje da Sudanska vojska muči ljude do smrti pretvara u jezivu realnost.
Dokazi rastu: Sudanska vojska muči ljude do smrti
Neovisno istražno povjerenstvo UN-a u ožujku je upozorilo da i vojska i RSF provode proizvoljna uhićenja, mučenja i nečovječno postupanje, uz raširenu uporabu seksualnog nasilja. Iako pravnici prate zločine obiju strana, tvrde da je nakon povratka regularnih snaga u grad došlo do “opasne eskalacije kršenja”. Amnesty i druge organizacije sada prozivaju generala Abdel-Fattaha al-Burhana da zaustavi praksu koja, uz svu retoriku o sigurnosti, pokazuje suprotno: Sudanska vojska muči ljude do smrti, dok se javnost zastrašuje, a svjedoci šute.
Khartoum kao zgarište nakon ‘ponovnog osvajanja’
Glavni grad je već u ožujku izgledao kao sjena sebe: zgarišta zgrada, razrušene četvrti i kontrolni punktovi svjedoče o “oslobođenju” koje je stanovnicima donijelo strah umjesto mira. Emergency Lawyers bilježi da su desetci ljudi uhićeni samo zato što su se kretali pogrešnom ulicom ili nosili krive dokumente. Zadržavanja se, prema njihovim podacima, pretvaraju u beskrajno mučenje, a tijela pojedinih zatočenika završavaju u mrtvačnicama bez objašnjenja. U takvom okruženju, rečenica da Sudanska vojska muči ljude do smrti zvuči poput zlokobnog slogana režima.
Humanitarna katastrofa bez presedana
Rat je pretvorio zemlju u jednu od najvećih humanitarnih katastrofa današnjice: 12 milijuna ljudi protjerano je iz svojih domova, a glad je proglašena u pojedinim regijama. Liječnici bez granica upozoravaju na najgoru epidemiju kolere u godinama, s gotovo 100.000 oboljelih i 2.470 umrlih tijekom proteklih dvanaest mjeseci. Bolnice su razrušene, skloništa prenapučena, a međunarodna pomoć prespora. Dok se svijet bavi drugim krizama, pravnici i aktivisti viču da Sudanska vojska muči ljude do smrti i traže hitnu, odlučnu reakciju.
Što kaže vojska i što slijedi
Sudanska vojska na upit međunarodnih medija tijekom vikenda nije odgovorila, a šutnja generala potpiruje bijes javnosti i strah kod obitelji nestalih. Pravobranitelji traže hitne, neovisne istrage, oslobađanje nedužnih zatočenika i sankcije protiv onih koji zapovijedaju represijom. Uz pozive Washingtona, Bruxellesa i Afrike na prekid vatre, sve je glasnije pitanje kolike će još žrtve odnijeti ovaj rat. Jer ako je istina da Sudanska vojska muči ljude do smrti, onda svaka minuta nečinjenja znači još jedan izgubljeni život i dublji pad u bezdan.
Život na rubu tišine
Podsjetimo, praksa mučenja i tajnih pritvora ukorijenjena je još od vladavine Omara al-Bašira, kada su sigurnosne strukture godinama nekažnjeno zlorabile moć. Današnji rat otvorio je nove pukotine u sustavu, kroz koje nestaju tragovi i istina. Izvan sudnica, obitelji lutaju između bolnica, mrtvačnica i logora tražeći najosnovnije informacije, dok se pravosuđe urušava, a odvjetnici rade pod prijetnjama i pritiscima.
Ulice Khartouma, koje su nekad vrvjele trgovinom i životom, danas su opustošene, a dim s požarišta i dalje para zrak. Svakodnevica je svedena na potragu za vodom, hranom i sigurnim prolazom između barikada. Međunarodni promatrači upozoravaju da bi, bez snažne i koordinirane diplomacije te humanitarnog koridora, broj mrtvih mogao eksponencijalno rasti, a prijetnja glađu postati trajno stanje.
