Svake godine 17. lipnja, svijet obilježava Svjetski dan borbe protiv dezertifikacije i suše, podsjećajući nas na izazove koje donosi degradacija zemljišta i sve učestalije klimatske promjene. Riječ je o danu koji je 1994. godine proglasila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, nakon što je usvojena Konvencija UN-a o borbi protiv dezertifikacije (UNCCD). Cilj je podići globalnu svijest o važnosti očuvanja tla, osiguravanja vode i sprečavanja daljnjeg širenja pustinjskih uvjeta.
Iako se o dezertifikaciji govori manje nego o drugim ekološkim temama poput globalnog zatopljenja ili zagađenja, riječ je o fenomenu koji tiho, ali sustavno ugrožava živote milijuna ljudi širom svijeta. Više od 100 zemalja danas je pogođeno posljedicama dezertifikacije ili povećanog rizika od suša, a taj broj i dalje raste.
Što je dezertifikacija? Više od “pustinjskog pejzaža”
Dezertifikacija je pojam koji se često pogrešno tumači. Ne znači samo širenje postojećih pustinja poput Sahare, već označava proces degradacije tla u sušnim i polusušnim područjima, gdje dolazi do smanjenja biološke i gospodarske produktivnosti tla. Uzroci su brojni – od klimatskih promjena, preko prekomjerne ispaše, krčenja šuma, nekontrolirane urbanizacije do loših poljoprivrednih praksi.
U kombinaciji sa sve učestalijim i dugotrajnijim sušama, posljedice mogu biti razorne: gubitak plodnog tla, smanjeni prinosi hrane, nestašice vode, migracije stanovništva, pa čak i oružani sukobi u regijama gdje resursa više nema dovoljno za sve.
Prema podacima UN-a, više od 40% kopnene površine planeta je već degradirano, a time je pogođeno više od 3,2 milijarde ljudi – gotovo polovica svjetske populacije. Do 2050. godine, bez odlučnog djelovanja, još 50 milijuna ljudi moglo bi biti prisiljeno preseliti se zbog gubitka plodnog tla.
Tema 2025.: “United for Land. Our Legacy. Our Future.”
Ovogodišnja tema Svjetskog dana borbe protiv dezertifikacije i suše glasi: “United for Land – Our Legacy. Our Future.” (Ujedinjeni za zemlju – Naša baština. Naša budućnost.). Poruka je jasna: suočavanje s ovom krizom zahtijeva kolektivnu odgovornost i suradnju između vlada, lokalnih zajednica, poljoprivrednika, znanstvenika, gospodarstva i svakog pojedinca.
UN-ova konvencija poziva na hitno uvođenje regenerativnih poljoprivrednih praksi, obnovu šumskih područja, zaštitu vodnih resursa te pružanje podrške zajednicama koje žive na prvoj liniji ekoloških promjena. Takvi napori ne samo da pomažu u borbi protiv dezertifikacije, već i pridonose smanjenju emisije stakleničkih plinova, poboljšanju sigurnosti hrane te očuvanju bioraznolikosti.
Suše – tihi ubojica
Osim dezertifikacije, svijet sve češće pogađaju i suše, koje ne zahvaćaju samo Afriku i Bliski Istok, već i regije za koje se nekada smatralo da su bogate vodom – uključujući Europu i dijelove Sjeverne Amerike. UN ističe kako se u posljednjih 20 godina broj i intenzitet suša povećao za 29%, a štete koje one uzrokuju već sada premašuju 124 milijarde dolara godišnje.
Posebno zabrinjava to što suše, iako nisu iznenadne poput poplava ili uragana, ostavljaju dugotrajne posljedice: isušuju rezerve pitke vode, uništavaju usjeve i stočarstvo te ozbiljno ugrožavaju sigurnost hrane u brojnim zemljama.
Hrvatska u kontekstu globalnih promjena
Iako Hrvatska ne pripada zemljama s ekstremnom opasnošću od dezertifikacije, klimatske promjene i loše gospodarenje prirodnim resursima već sada ostavljaju tragove – osobito u priobalnim i otočnim područjima. Dalmacija i Istra sve se češće suočavaju s dugotrajnim sušama, pad razine podzemnih voda zabilježen je na više lokacija, a erozija tla u nekim dijelovima ugrožava i poljoprivredne aktivnosti.
Prema nekim znanstvenim analizama, do 2040. godine Hrvatska bi mogla doživjeti značajan pad dostupnosti vode po stanovniku, a najizloženija će biti upravo područja koja su već suočena s depopulacijom, što dodatno otežava lokalni odgovor na izazove.
Zemlja kao saveznik – i obveza
U kontekstu borbe protiv klimatskih promjena, često se govori o važnosti smanjenja emisija CO₂ i prelasku na obnovljive izvore energije. No, rijetko se spominje da zdravo tlo ima ključnu ulogu u vezivanju ugljika – što znači da može značajno pridonijeti usporavanju globalnog zatopljenja. Degradirano tlo gubi tu sposobnost, a proces njegove obnove dug je i zahtjevan.
UN apelira da prestanemo tlo shvaćati kao “resurs pod nogama” i počnemo ga doživljavati kao živi sustav – sličan svakom drugom ekosustavu – koji treba zaštitu, njegu i poštovanje.
Što možemo učiniti kao pojedinci?
Premda se može činiti da je borba protiv dezertifikacije izvan dosega pojedinca, brojni su koraci koje svatko od nas može poduzeti:
- Kupuj lokalno i sezonski – podržavanjem održive poljoprivrede.
- Sudjeluj u akcijama pošumljavanja i čišćenja okoliša.
- Konzumiraj vodu odgovorno, osobito tijekom sušnih razdoblja.
- Informiraj se i educiraj druge o važnosti tla i izazovima koji dolaze.
Zemlja nije obnovljiv resurs – barem ne u našem životnom vijeku
Na današnji dan, prisjetimo se da je tlo temelj našeg opstanka. Bez plodnog tla nema hrane, bez hrane nema društva. Iako izazovi djeluju golemo, promjena počinje od lokalne razine – i svakog koraka koji činimo prema održivijoj budućnosti.
16. lipnja 1846. izabran papa Pio IX. – početak najdužeg pontifikata u modernoj povijesti