Broj umirovljenika u Bosni i Hercegovini gotovo se izjednačio s brojem radnika. Svake godine vladama oba entiteta nedostaje više od 400 milijuna maraka za isplatu mirovina.
Procjenjuje se da će do 2032. entitetske vlasti morati osigurati dodatnih milijardu i 600 milijuna KM kako bi pokrile mirovinske obveze. Stručnjaci upozoravaju da ovakva situacija nije dugoročno održiva. Kao jedna od mogućih mjera sve češće se spominje podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina, izvještava BHRT.
Povećanje dobne granice, neovisno o godinama radnog staža, sve češće se najavljuje u javnosti. U Zavodu za mirovinsko osiguranje Republike Srpske ističu da, i ako dođe do promjene ove godine, nova pravila neće stupiti na snagu odmah, već će biti uvedena prijelazna faza prilagodbe. Do tada se ništa neće mijenjati.
Ravnatelj Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje RS-a, Mladen Milić, pojašnjava: “U 2025. i sljedećim godinama, sve dok se eventualno ne izmijene uvjeti za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, prvi uvjet ostaje najmanje 15 godina staža osiguranja i 65 godina starosti, što vrijedi za osiguranike oba spola”.
Povećanje dobne granice
Građani, bilo da su već u mirovini ili se tek spremaju za nju, s nepovjerenjem gledaju na prijedlog o povećanju dobne granice. Često se čuje pitanje – tko će doživjeti tu mirovinu?
Istina je da ljudi danas žive dulje i da su u pedesetim i šezdesetim godinama života vitalniji nego u prošlim desetljećima. Ekonomski stručnjaci smatraju opravdanim iskoristiti radnu snagu koja raspolaže iskustvom i znanjem korisnim na tržištu rada. Zbog toga podizanje dobne granice ne smatraju neracionalnim.
Ekonomski analitičar Miloš Grujić kaže: “Oni mogu značajno pomoći i poslodavcima i onima koji tek ulaze na tržište rada. S te strane takva odluka je racionalna i opravdana. S druge strane, može se tumačiti i kao briga za održivost Zavoda za mirovinsko osiguranje, iako taj zavod već neko vrijeme prima sredstva iz proračuna. Pravi razlog, rekao bih, leži u poticanju tržišta rada i jednostavno u duljem životnom vijeku”.
Direktor Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske, Saša Aćić, ističe: “Jasno je da u radno intenzivnim sektorima, osobito u prerađivačkoj industriji, građevinarstvu i poljoprivredi, ljudi u dobi od 65 ili 66 godina vjerojatno imaju manju produktivnost. No, već sada imamo značajan broj ljudi u tim godinama koji pridonose ukupnoj produktivnosti, konkurentnosti i gospodarstvu, i kao zajednica si ne možemo priuštiti gubitak tog potencijala”.
Demografi upozoravaju
Demografi već više od dvadeset godina upozoravaju na posljedice negativnih demografskih trendova, no vlasti to uglavnom ignoriraju. Glavni uzroci današnje situacije su niska stopa nataliteta i kontinuirano iseljavanje.
Demograf Aleksandar Čavić zaključuje: “Imamo strategije za sve i svašta, ali nemamo strategiju za jedno od najvažnijih pitanja – očuvanje nacije. Nemamo je ni u kojem obliku, niti imamo razvijene odgovarajuće politike. Zbog toga se stalno suočavamo s posljedicama, dok uzroke ignoriramo”.
U ovom trenutku, u Bosni i Hercegovini na jednog umirovljenika dolazi tek 1,2 radnika, dok je europski prosjek 1:1,8. Kako bismo dostigli taj omjer, bilo bi potrebno zaposliti nekoliko stotina tisuća novih radnika. No postavlja se pitanje – kojih? Problem nije u volji za radom, već u nedostatku radne snage koja bi mogla biti angažirana. Sviđalo nam se to ili ne, jedino rješenje koje se nameće jest uvoz strane radne snage.
