Paradoks gradske odluke je Sljeme bez ljudi, ugostitelji bez gostiju!
Sljeme, simbol zagrebačkog izleta, prirode i bijega od gradske vreve, ovih dana izgleda prazno zbog odluke koju j e donio Tomašević. Ne zato što građani ne žele gore – nego zato što ne mogu. Odluka Grada Zagreba da zatvori sljemensku cestu rezultirala je paradoksom kakav se rijetko viđa objekti su otvoreni, ugostitelji rade, prometni redari su poslani na teren – ali ljudi nema dovoljno.
Posebno su pogođene obitelji s malom djecom, koje bez dodatne opreme, kolica prilagođenih uspinjači ili višesatnog pješačenja jednostavno ne mogu doći do vrha. U teoriji, uspinjača je rješenje. U praksi, ona nije zamjena za dostupnost koju je cesta osiguravala jer je po navodima prijašnjih godina bila otvorena.
Prometni redari bez prometa
Jedno od ključnih pitanja koje se nameće jest: koga točno kontroliraju prometni redari na Sljemenu? Ulaz je dopušten isključivo vozilima s posebnom dozvolom. Nema gužvi, nema kolona, nema puno izletnika. Pa ipak, redari su tamo. Slika je to administrativne nelogičnosti koju je izazvala odluka koju je donio Tomašević.
Prije je funkcioniralo – zašto sada ne?
Godinama unatrag sljemenska cesta bila je otvorena uz kontrolu i koordinaciju prometa. Prometni redari su regulirali ulazak, sprječavali zastoje i održavali red. Sustav nije bio savršen, ali je funkcionirao. Ljudi su više dolazili, ugostitelji su radili, a Sljeme je živjelo.
Danas, pod aktualnom gradskom upravom i odlukama koje donosi Tomašević, imamo „drastičnu mjeru” koja je proizvela suprotan efekt od deklariranog cilja. Umjesto uređenog prometa potpuna blokada. Umjesto održivog turizma rijetki stolovi su popunjeni a vlasnici objekata frustrirani.
Ugostitelji na rubu, Sljeme bez života
Ugostitelji na Sljemenu već otvoreno govore o drastičnom padu prometa. Vikendi koji su nekad bili puni sada prolaze bez gostiju. Računi stižu, radnici su tu, ali prihoda nema. Sljeme, koje bi trebalo biti živo, pretvoreno je u kulisu bez sadržaja. Sve je to rezultat odluke koju je donio Tomašević.
Sljeme – zagrebački dragulj koji sada nitko ne vidi
Sljeme nije samo lokalno izletište. Ono je pravi zagrebački dragulj koji oduševljava i domaće i naše strane goste, posebno one koji dolaze iz gradova bez planine nadomak centra, bez Medvednice i bez rijetke pogodnosti kakvu Zagreb ima besplatnu žičaru koja vodi gotovo do samog vrha.
Za mnoge turiste upravo je to ono što Zagreb čini posebnim: ujutro kava u centru, a već pola sata kasnije šuma, svjež zrak i pogled na cijeli grad. No kakva je to pogodnost ako se dolaskom na Sljeme susretnu s prazninom, zatvorenim cestama i objektima bez gostiju?
Turisti ne dolaze s dječjim kolicima prilagođenima uspinjači, ne poznaju lokalna ograničenja niti razumiju zašto je destinacija „otvorena”, ali praktički nedostupna. Rezultat je propuštena prilika za grad, turizam i ugostitelje – i još jedan primjer kako se potencijal Zagreba ne koristi, nego guši administrativnim odlukama koje donosoi Tomašević.
Više:
Glume li Tomaševićeve službe red dok vlada kaos?
VAŽNO: Vrijeme za vikend donosi novi snijeg, buru i debele minuse! Evo gdje će biti najgore
