Tomislav Jonjić dobio konkurenticu na desnici

Tomislav Jonjić prvi je javno objavio da kreće u kandidaturu za predsjednika Hrvatske. Dugo je bio jedini kandidat najdesnije struje hrvatske politike, sve do objave kandidature Branke Lozo, kandidatkinje nove desne stranke DOMiNO.

Koliko se Tomislavu Joćnjiću isplatila idealistička taktika da će ga već po njemu samome prepoznati autentični desni birači u Hrvtskoj i da će ga upravo njihovi glasovi ubaciti u drugi krug predsjedničkih izbora te da za to ne mora tražiti potporu političkih stranaka? To još ne možemo sa sigurnošću procjenjivati, ali izgleda da je to bio nedovoljno jak i pogrešan koncept. Sada je Jonjić u poziciji da ide sam protiv svih, a to i nije baš neka odskočna daska.

Parlamentarne političke stranke imaju infrastrukturu, imaju govornicu i imaju mikrofone svih medija. To je jak adut za svakoga tko se natječe za predsjednika da posegne za lobiranjem kod stranaka slične ideološke orijentacije. Jonjić se pouzdao u svoj samozatajni stil koji će biti snaga njegovim čistim i jasno artikuliranim idejama – kao da će se te ideje same od sebe nadviti nad narod i glasači će jasno vidjeti snagu njegove odlučnosti. Odlučio se na taktiku kao da je junak nekoga mita obrađenog u uzbudljivoj književnoj inačici.

Ne ide to tako. Odnosno, moglo bi ići tako kad bi takav kandidat nosio duboku karizmu i kad bi se oko njega okupili ljudi s isto takvom karizmom. Ali za karizmu je potrebno višegodišnje javno djelovanje i opća poznatost u javnosti, a to Jonjić nije stigao steći. Takvu je karizmu na desnom političkom spektru u novije vrijeme imao političar iz drugog ministarskog reda, Zlatko Hasanbegović – ali se karizma troši i haba ako nisi u žiži, a pogotovo ako na iznenađenje mnogih dobiješ manje preferencijalnih glasova na istoj izbornoj listi od Mislava Kolakušića.

I onda dođe jučerašnji sabor, iliti izborna skupština Domina na kojoj njen predsjednik Mario Radić i službeno objavi kako je njihova kandidatkinja za predsjednicu države Branka Lozo, a ona je kasnije novinarima i dala izjavu s gardom buduće predsjednice.

Svaka čast Dominu za tu kandidaturu, želio je pokazati da za razliku od Domovinskog pokreta koji se servilno utopio u HDZ i nije imao snage ni za takav iskorak da istakne svojega kandidata za predsjednika države. Domino je to učinio manifestirajući širu kadrovsku raskoš od stranke iz koje su naprasno otišli. I uspio je u tome.

Taj potez manifestiranja snage dobar je kratkoročno za Domino, njegovo će se ime kao i ime Možemo spominjati u predsjedničkoj kampanji i na sučeljavanjima, ali dugoročno gledano za desnicu to nije i ne može biti dobro. Naprosto su trebali razmisliti da li podržati nekoga od kandidata desnice i tako jačati desnicu. Da budemo točniji, taj je kandidat za desne birače mogao biti samo Tomislav Jonjić – Marija Selak Raspudić nije toliko desno, a još manje Dragan Primorac.

S kandidaturom Branke Lozo pale su dionice Tomislava Jonjića, kao i dionice ostalih desnih predsjedničkih kandidata.  Prerano je za bilo kakvu prognozu, ali ne treba neka duboka i stručna analiza da se iz današnje perspektive vidi da kandidat desnice nema velike šanse za drugi krug. Naravno to je ako ne prihvatimo da je Dragan Primorac, HDZeov kandidat ujedno i kandidat desnice. A upravo su jučerašnjim izborom Domina članovi te stranke očistili Primorcu put u drugi krug predsjedničkih izbora.

NAJNOVIJE