SAD: trgovina dijelovima tijela

Mračna istina: trgovina dijelovima tijela koja je legalna

Amerika ima tržište o kojem se rijetko govori javno, ali koje buja u sjeni: trgovina dijelovima tijela. Dok obitelji oplakuju voljene, privatne tvrtke rasparčavaju leševe i prodaju udove laboratorijima i proizvođačima medicinske opreme. Sve je to formalno legalno, dok rupe u propisima omogućuju vrtoglavu zaradu i minimalnu odgovornost. Kritičari tvrde da je to modernizirano pljačkanje grobova; zagovornici se kunu da bez mrtvih tijela medicina ne napreduje. Tko govori istinu, a tko skriva mračne profite?

Priča o Texašaninu Haroldu Dillardu otkriva sablasne nijanse industrije. Na samrti mu je ponuđeno da njegovo tijelo pomogne liječnicima vježbati operacije koljena, uz obećanje da će pepeo biti vraćen obitelji. Umro je na Badnjak; nekoliko mjeseci kasnije policija je pronašla – njegovu glavu. Njegova kći, Farrah Fasold, vjerovala je u dostojanstvo; umjesto toga, kaže, dobila je noćne more.

Istraga je u skladištu tadašnje tvrtke otkrila više od stotinu dijelova koji su pripadali desecima ljudi. Policijska bilješka spominjala je grube rezove, poput onih motornom pilom. Tvrtka je preko odvjetnika nijekala zlostavljanje tijela, a kasnije je nestala s tržišta. Za obitelji je ostala tišina – i duboka sumnja da su ljudi postali roba.

Tko profitira, a tko plaća cijenu?

S jedne strane su sveučilišta koja strogo nadziru donacije i ne zarađuju. S druge su „posrednici“ koji nabavljaju, rasijecaju i prodaju dijelove. Sveučilište Kalifornije godišnje zaprimi tisuće cijelih donacija, potaknuto altruizmom i činjenicom da su sprovodi skupi. No trgovina dijelovima tijela, kažu kritičari, ulijeće ondje gdje akademija ne može podmiriti potražnju – i gdje profit diktira ritam.

Reutersova istraga već je 2017. mapirala 25 profitnih tvrtki u SAD-u; jedna je u tri godine uprihodila 12,5 milijuna dolara. Neke se hvale akreditacijama i „najvišim standardima“. Druge prate skandali, optužbe za nepoštovanje mrtvih i hladnokrvno iskorištavanje obitelji u žalovanju. Kada se dogodi užas, pravni lijek često izostane.

Granice zakona i globalni izvoz

U Velikoj Britaniji su takve prakse gotovo potpuno zabranjene. U SAD-u pak zakon poput Uniform Anatomical Gift Act formalno zabranjuje prodaju tkiva, ali dopušta „razumne troškove obrade“ – široko tumačenje koje hrani izvoz američkih pokojnika u više od 50 zemalja. Reuters procjenjuje da su posrednici između 2011. i 2015. primili najmanje 50.000 tijela i distribuirali 182.000 dijelova, dok trgovina dijelovima tijela postaje globalni biznis.

Još je potresniji fenomen „tijela države“: kada netko umre bez poznate rodbine, posmrtni ostaci znaju završiti u učionicama i na radionicama. Teksašanin Tim Leggett s užasom je otkrio da je tijelo njegova brata Dalea, preminulog od respiratornog zastoja, iskorišteno za obuku anesteziologa. Sveučilište Sjevernog Teksasa uputilo je javnu ispriku i otpustilo odgovorne, no rana u obitelji ostaje.

Treba li nam industrija mrtvih?

Liječnički fakulteti tvrde: bez pravih tijela nema vrhunske kirurgije. Studenti prvi put rade s pravim tkivom upravo na lešu; inženjeri testiraju implantate, robotiku i čak pacemakere na stvarnoj anatomiji. Za neke, trgovina dijelovima tijela nužna je karika u lancu inovacija – sve dok se poštuje dostojanstvo i transparentnost.

Iz industrije poručuju da postoje „dobri igrači“ s akreditacijama Američke udruge za banke tkiva. No taj pečat nije obvezan, a „loši akteri“ i dalje kvare reputaciju svima. Treba, kažu, pooštriti nadzor i ukloniti s tržišta one koji sramote struku – bez gašenja cijelog sektora koji, tvrde, spašava buduće živote.

Rješenja? Jedni pozivaju na europski model i zabranu profita, uz pokrivanje stvarnih troškova prijenosa i očuvanja. Drugi upozoravaju da bi zabrana bez snažnih kampanja za altruistične donacije ostavila medicinu bez tijela. Neki fakulteti iskušavaju VR trenere, poput Case Western Reservea, ali tehnologija još ne može zamijeniti dodir i složenost stvarnog tkiva.

Dok zakon šuti i potražnja raste, trgovina dijelovima tijela neće nestati. Ako dobijemo jasna pravila, javnu kontrolu i obrazovanje donatora, trgovina dijelovima tijela možda prestane biti mračna tajna – i postane etički uređena podrška znanosti.

Više:

INDIJA – KINA: Modi u Kini
IZREAL UBIO PREMIJERA HUTSKOG JEMENA: Huti potvrđuju smrt premijera
GODIŠNJICA SMRTI Princeza od Walesa poginula je 31. kolovoza

NAJNOVIJE