Šokantna svjedočanstva iza rešetaka
U srcu Europe, politički zatvorenici razotkrivaju mučne scene iz bjeloruskih zatvora. U trenutku kad je stupio na snagu Trumpov dogovor s Lukašenkom, 52 ljudi autobusima je prebačeno u Litvu – bez dokumenata, bez doma, bez prava na povratak. Umjesto slatkog okusa slobode, dočekala ih je hladna stvarnost egzila i pitanja na koja režim ne želi odgovoriti. Iz njihovih opisa izlazi obrazac osvete, šutnje i straha koji se proteže daleko izvan zatvorskih zidova.
Larysa Shchyrakova, novinarka osuđena zbog „ekstremizma” i „diskreditiranja” države, u tri je godine zatočeništva propustila majčin pogreb. Sada ne smije posjetiti ni njezin grob. Bez sina, doma i ičega vlastitog, kaže da je „preko noći ostala bez svega”. U „slobodi” kakvu propisuje Trumpov dogovor s Lukašenkom, ona je izbjeglica: bez papira, pod stalnim rizikom uhićenja, s traumom koja ne jenjava i bez garancije da će ikada moći nazad.
Trumpov dogovor s Lukašenkom: sloboda uz cijenu egzila
Veteran oporbe Mikola Statkevič skočio je s autobusa i odbio prijeći granicu. Od tada – tišina. Aktivisti strahuju da je odmah vraćen u ćeliju. Sudbina onih koji ne pristaju na okvire koje nameće Trumpov dogovor s Lukašenkom postaje jeziva opomena: vratiš li se, čeka te povratak iza rešetaka, bez traga u javnosti. Oslobađanja zvuče grandiozno na papiru, no u praksi su to deportacije s pečatom šutnje, bez prava na povratak i bez mogućnosti normalnog života.
Žute oznake, batine tišine i samice
Aktivist Mikalai Dziadok dobio je žutu oznaku „sklon ekstremizmu” – signal za pojačani nadzor i okrutnije tretmane. Mjesecima je trunuo u samici dok su zatvorenici iz susjednih ćelija po zapovijedi urlali prijetnje, lupali zdjelama i budili ga noću. Spavanje je bilo luksuz, čitanje nemoguće, misli raspršene. Poruka je bila jasna: ako te već moramo pustiti, slomit ćemo te toliko da se nikada više nećeš usuditi progovoriti ili organizirati otpor.
Ledene ćelije i igre uma
„Pod je hladan, zidovi ledeni, a kad je iznad -5, prozor se otvara tijekom dana”, svjedoči novinar Yevgeny Merkis. Uniforma bez ičega ispod, noću krevet – tek drvena daska s metalnim rubom. U Bjelorusiji, lažne „obavijesti” o smrti bližnjih ili skorom puštanju dodatno slamaju volju. Dok se prsa griju sklekovima i trbušnjacima, živci pucaju. Sve to nosi potpis cinizma – realnost koju je, među ostalim, razotkrio i Trumpov dogovor s Lukašenkom.
Poruka na dnu zdjele: drž’ se
Larysu je, usred sivila, podigla tajna poruka iz ogrebanog dna zdjele: „Shchyrakova, trymaysya” – „drži se”. Napisana bjeloruskim, simboličnim jezikom otpora, pokazala joj je da nije sama. Tek mnogo kasnije doznala je da je autor njezin kolega Merkis. Taj kratki trag prkosa učinio je čudo: na mjestu gdje režim briše identitet, par ogrebanih slova vratilo je smisao i potvrdilo da se istina ipak probija.
Tihanovskaja, oslobađanja i diplomacija
Oporbena čelnica Svetlana Tihanovskaja dočekala je oslobođene u Litvi. Prije rujna pušteni su i Sergej Tihanovski te još šesnaestero pritvorenika. Donald Trump potom je Lukašenka nazvao „visoko poštovanim predsjednikom” – poruka koja režimu daje prijeko potreban legitimitet. Sve to, kažu aktivisti, cementira Trumpov dogovor s Lukašenkom kao politički pakt u kojem se sloboda mjeri egzilom, a šutnja i zaborav postaju valuta razmjene.
Organizacije za ljudska prava upozoravaju da se samica u Bjelorusiji koristi kao kazna i za „prekršaje” poput nedovoljno glasnog pozdravljanja stražara. Psihološki pritisak je taktika, ne iznimka. Za mnoge, život nakon autobusa počinje bez papira, doma i sigurnosti. Dok izgnanici uče živjeti s posljedicama, Trumpov dogovor s Lukašenkom ostaje otvorena rana koja pulsira Europom – podsjetnik da je „sloboda” često tek nova riječ za drugi oblik zatvora.
Više:
Hamas predao lijes Crvenom križu
UHVAĆENA: Narko-podmornica s 1,7 tona kokaina
BiH priprema teren za legalnu upotrebu medicinskog kanabisa?