Trumpova azijska turneja: što se dogodilo iza kulisa
Pet dana, tri države i jedna poruka: predsjednik SAD-a pokazuje moć, ali i njezine granice. Dok je putovao kroz Maleziju, Japan i Južnu Koreju, Trump je birao između prijetnji carinama i blještavih počasti. Trumpova azijska turneja do vrhunca je došla u posljednjim satima, kad se, bez fanfara, susreo s kineskim vođom Xijem u Busanu. Ulog je bio ogroman: gospodarstva, prestiž i sigurnost opskrbnih lanaca. Dok su saveznici nudili investicije, medalje i darove, najveći izazov čekao je na pisti – razgovor koji je mogao tresti burze od Tokija do New Yorka.
Zlato, topovi i čokoladne krune
Japan je obasuo gosta crveno-bijelo-plavim svjetlima na Tokyo Toweru, zlatnim detaljem i darovima: 250 trešanja za američki 250. rođendan te golf palicu i torbu pokojnog Shinza Abea. Nova premijerka Sanai Takaichi najavila je ulaganja od 550 milijardi dolara i čak nominirala Trumpa za Nobelovu nagradu za mir. U Seulu je priredba bila kraljevska: 21 topovski plotun, vojni orkestar s Hail to the Chief i YMCA, državna medalja i kruna dinastije u replici, desert “Peacemaker” prekriven zlatom te privatna večera s čelnicima APEC-a.
Hladan stol u Busanu i rat živaca
Busan je bio druga priča: bez počasne garde, bez fanfara, samo dugačak bijeli stol u vojnome zdanju tik uz pistu. Rukovanje s Xijem bilo je napeto, iako je Trump dan ranije zračio samopouzdanjem. Zašto? Prijetnje višim carinama izazvale su kinesku odmazdu: obustavu kupnje američkih poljoprivrednih proizvoda i najavu kontrole izvoza kritičnih minerala. Kad je Xi Jinping sjeo nasuprot, Trump je svejedno sastanak ocijenio “nevjerojatnim”, 12 od 10. Turbulencije pri polijetanju nisu mu skinule osmijeh – ali Trumpova azijska turneja upravo je promijenila brzinu.
Trumpova azijska turneja mijenja trgovinsku igru
Tarife kao oružje? Da, ali svaka prijetnja ima cijenu. Peking je ciljao američke slabe točke, od poljoprivrednika do high-tech tvornica ovisnih o rijetkim mineralima. Trumpova azijska turneja zato je postala trgovinska šahovska partija: Malezija otvara vrata kritičnim mineralima, Seul pregovara o gotovinskim uplatama od 200 milijardi dolara – 20 godišnje – kako bi carine pale s 25% na 15%, a Washington traži pristup i kontrolu. Za razliku od drugih stanica, u Busanu su se dvojica suparnika gledala ravnopravno, svjesni da svaka pogrešna kretnja može zapaliti globalna tržišta.
Tko je kome popustio – i po koju cijenu
Epilog: prekid spirale boli. SAD popušta dio carina; Kina olakšava pristup kritičnim mineralima, vraća se uvoz američke hrane i diže kupnju nafte i plina. Nije to povijesni proboj, ali jest priznanje da status quo lomi obje strane. Dogovor je privremeni predah – i signal ulagačima da će zalihe sirovina i energenata lakše teći. No trajni mir ovisit će o sljedećim krugovima pregovora, rokovima i verifikaciji. Jedan krivi potez, i cjenovni udar mogao bi se preliti preko Pacifika brže nego što političari uspiju pripremiti nove priopćbe.
Što slijedi nakon spektakla
Sljedeći čin bit će još skuplji. Malezijski minerali, japanska ulaganja i južnokorejske uplate mogle bi redefinirati lance vrijednosti i opskrbe, ali i testirati strpljenje birača. Tarife su privremeno niže, no pregovori su tek otvoreni, a kriza povjerenja tinja. Usred svega, Trumpova azijska turneja ostavila je jednu jasnu poruku: tko kontrolira minerale, energente i tržišta, diktira tempo. Pitanje je samo koliko dugo će primirje trajati prije nove runde pritisaka, ucjena i diplomatskih osmijeha – i tko će prvi trepnuti kad se ponovno ugase kamere.
Više:
Oduzimanje titula princu Andrew i iseljenje iz Royal Lodge – kralj Charles donio konačnu odluku
Hrvatski energetski gigant ulazi u BiH – Vujnovčeva ENNA dobila “zeleno svjetlo” za trgovinu strujom
“Molim vas, ne sjedite ministru u krilu!” – novi prizor iz političkog cirkusa u BiH