Na ukupno deset i pol godina zatvora na splitskom Županijskom sudu osuđeni su Lucijano Omrčen (25) i Marino Balić (47) i to zbog prodaje i posredovanje u prodaji kokaina čija je intravenozna konzumacija dovela do smrti 40-godišnjeg Zagrepčanina Marina Zaninovića 17. lipnja 2024. godine u mjestu Slatine na Čiovu.
Obdukcijom je utvrđeno da je umro od miješanog trovanja narkoticima i da je u krvi imao kokaina, amfetamina i benzodiazepina, piše Slobodna Dalmacija.
Prodajom droge prouzročio smrt
Omrčen je osuđen na pet i pol godina jer je prodao drogu drugoj osobi čime je prouzročena smrt te osobe te je posjedovao veće količine narkotika koje je dalje prodavao, a Balić na pet godina jer je posredovao u prodaji i kupnji droge koja je dovela do smrtnog ishoda, pi.
Obojici je “po sili zakona” određen obvezni istražni zatvor obzirom na visinu kazne. Kako je Omrčen od uhićenja u istražnom zatvoru tako je tamo i ostao, no zanimljiva se situacija odigrala s Balićem koji nije bio na izricanju presude.
Istog dana, kad je saznao visinu kazne odvjetnica mu je objasnila da mu je određen istražni zatvor te ga je uputila da se javi direktno na Bilice. No, kad je došao tamo, doznajemo, rekli su mu da ga ne mogu primiti jer to nije po proceduri.
Iznenađen, Balić zove odvjetnicu i ona mu govori da ide u najbližu policijsku postaju u Solin. No, i tamo ga odbijaju navodeći da ništa nemaju evidentirano. Balić potom odlazi u splitsku Policijsku upravu, no i tamo ga ne žele uhititi pa odlazi kući. Očito ne želeći čekati kad će po njega doći policija da ga uhiti i po sudskom nalogu sprovede u zatvoru, Balić se dan poslije javlja u PP Trogir te ga oni napokon službeno uhićuju i sprovode na Bilice.
Po optužnici ŽDO-a, tog dana sredinom lipnja u popodnevnim satima Balić svom poznaniku Zaninoviću, koji je došao kod njega u apartman sa svojom djevojkom, dao broj Omrčenovog mobitela da ovaj može nabaviti drogu. Dogovorili su se da će Zaninović kupiti kokaina za 750 eura te je Balić svojim BMW-om odvezao poznanika u Split da ovaj podigne novac u banci.
Kad je Zaninović digao novac, Balić ga odvozi na unaprijed dogovoreno mjesto u Solinu, kod prodavaonice “Lidl” te je tamo Omrčen u automobilu prodao Zaninoviću neutvrđenu količinu kokaina i otišao. Balić i njegov poznanik vraćaju se prema Slatinama i ovaj se zaustavlja u Kaštelima kod ljekarne u kojoj je Zaninović kupuje medicinske šprice kojima je nakon povratka u apartman ubrizgao sebi kokain u lijevo bedro.
Od posljedica predoziranja preminuo je u apartmanu u nešto prije 17 sati tog dana, a kraj njega su pronađene dvije šprice sa iglama sa tragovima kokaina i plastični smotuljak u kojem je bilo 0,32 grama kokaina.
Naknadnom pretragom Omrčenovog stana u Solinu policija je pronašla jedanaest plastičnih paketića sa preko dva i pol kilograma amfetamina, dva paketića sa 23,75 grama kokaina, 19 paketića sa ukupno 1.403,68 grama smole konoplje, vrećicu u kojoj je bilo 11,55 grama ketamina, vrećicu sa 59,36 grama MDMA, dva bloka sa 23 perforirana kartončića droge LSD, dvije plastične vrećice sa 629,97 grama mješavine paracetamola i kofeina, dvije vage za precizno mjerenje sa tragovima svih pronađenih droga.
Omrčen je nakon uhićenja prvo u policiji šutio potom je na ŽDO-u kazao kako ne pozna Zaninovića niti mu je ikad prodao drogu da bi na suđenju priznao da je oduzeta droga njegova, ali je i dalje negirao da je prodao kokain pokojnom 40-godišnjaku.
“Ne može Lucijano Omrčen biti odgovoran za ponašanje pokojnog Marina Zaninovića kojeg nikada nije vidio, s kojim nikada nije razgovarao, a kamoli da mu je prodao nekakvu drogu. U trenutku kada nastupa smrt Marina Zaninovića okrivljenik se nalazi 30 kilometara udaljen od apartmana u kojem je preminuo. Nikakva odgovornost nije ni dokazana tijekom cijelog postupka u odnosu na mog branjenika. Ono za što je eventualno odgovoran moj branjenik je pronađena droga, a od koje odgovornosti ne bježi te i u svojoj obrani navodi da droga koja je pronađena u njegovom stanu, njemu i pripada”, pokušavao je sudu objasniti odvjetnik Denis Kulušić.
Pozivao se i na vještvo Centra “Ivan Vučetić” u kojem je komparativnim vještačenjem uzorka kokaina pronađenog kod pokojnog Zaninovića s uzorcima kokaina koje su oduzete od Omrčena nedvojbeno utvrđeno da svi uzorci vrlo vjerojatno ne potječu iz istog izvora što bi, smatra Kulušić, značilo da se nisu ostvarila obilježja kaznneog djela za koje se tereti njegov klijent.
Balić je pak ispričao kako je Zaninovića upoznao u psihijatrijskoj bolnici u Vrapču i da je ovaj dva dana prije došao taksijem s djevojkom kod njega na Čiovo. Naveo je i da ga je Zaninović prije nego su pošli u Split pitao zna li koga tko prodaje drogu i on je u mobitelu našao broj osobe koju je memorirao pod imenom Luci za kojega je znao da se bavi preprodajom droge, te je njegov broj dao Zaninoviću.
Umro u apartmanu
Kad su došli do Solina na parking, do njegovog je vozila došla mlađa muška osoba koja je ušla u auto sa stražnje strane te je ostavio vrećicu sa grumenom kokaina i od Zaninovića uzeo 750 eura. Sve je to bilo jako brzo i nije mogao detaljnije opisati tog mladića. Kada su se vratili na Čiovo ubrzo je čuo povike iz njihovog apartmana u kojem je zatekao Zaninovića kako bespomoćno leži na podu te su pozvali Hitnu pomoć koja mu je pokušavala spasiti život, ali nisu uspjeli.
“Okrivljeni Balić svojim postupanjem kritične prigode nije prouzročio smrt pok. Zaninovića, što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka… Dakle, kod činjenice da oštećenik Zaninović uzima kokain najprije jednom, pa drugi put (ubrizgavanjem), te onda traži od izvanbračne supruge (koja je drogu sakrila na njegov zahtjev) da mu daje skriveni kokain, ne može okrivljeni Balić odgovarati, jer niti kod njega ima namjere, pa čak niti nehaja”, tvrdila je Balićeva odvjetnica Ivanka Šamija.
No, njihove argumente splitski sud nije uvažio, ali svakako im ostaje mogućnost žalbe višoj instanci.