Na današnji dan, 15. travnja 1919. godine, u Zagrebu je osnovan Jugoslavenski fudbalski savez (JFS) – prva krovna nogometna organizacija nove države, tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Time je započela institucionalizacija najpopularnijeg sporta na ovim prostorima, a upravo je Zagreb postao kolijevka organiziranog jugoslavenskog nogometa.
Jugoslavenski fudbalski savez: Politički i sportski kontekst osnivanja
Godina 1919. bila je razdoblje velikih političkih promjena i neizvjesnosti. Prvi svjetski rat bio je tek završio, Austro-Ugarska se raspala, a na njezinim ruševinama nastala je nova država – Kraljevina SHS, kasnije poznata kao Kraljevina Jugoslavija. U takvom kontekstu, sport je igrao važnu ulogu u pokušaju povezivanja različitih naroda i regija, a nogomet se nametnuo kao izuzetno popularna i brzorastuća aktivnost.
U Zagrebu, nogomet se već razvijao početkom 20. stoljeća kroz rad klubova poput HAŠK-a (Hrvatski akademski športski klub, osnovan 1903.) i Građanskog (Prvi hrvatski građanski športski klub, osnovan 1911.). Ti su klubovi imali jaku infrastrukturu, redovito trenirali i natjecali se s klubovima iz tadašnjeg Austro-Ugarskog prostora.
Jugoslavenski fudbalski savez: Osnivanje i ključni ciljevi organizacije
Osnivačka skupština Jugoslavenskog fudbalskog saveza održana je 15. travnja 1919. u Zagrebu, a među osnivačima su bili predstavnici nekoliko regionalnih podsaveza – iz Zagreba, Splita, Ljubljane, Beograda, Sarajeva i Subotice. Cilj osnivanja bio je jasan: uspostaviti jedinstvenu organizaciju koja će nadgledati rad svih nogometnih klubova u državi, organizirati natjecanja i voditi reprezentaciju na međunarodnoj razini.
Sjedište saveza u Zagrebu bilo je logičan izbor, s obzirom na tadašnju razinu razvoja nogometa u gradu. Zagreb je imao organiziranu nogometnu scenu, uređene terene i veliki broj aktivnih igrača i navijača.
Prvi zadaci i ulazak u FIFA-u
U početku, Savez je imao zadatak organizirati regionalna i međuregionalna natjecanja, uskladiti pravila igre, te uvesti red u registraciju igrača i transferne politike. No već dvije godine nakon osnutka, 1921., JFS je primljen u FIFA-u, čime je formalno priznat na međunarodnoj nogometnoj sceni.
Taj trenutak omogućio je formiranje nacionalne reprezentacije, koja je već 1920. debitirala na Olimpijskim igrama u Antwerpenu. Prva službena utakmica reprezentacije Jugoslavije odigrana je 28. kolovoza 1920. protiv Čehoslovačke – rezultat je bio porazan (7:0), ali simbolički važan. Nogomet je postao sredstvo promocije mlade države i oblik nacionalnog ponosa.
Klubovi i prvenstva
S osnivanjem Saveza započela je i organizacija državnog prvenstva. Prvo državno prvenstvo Jugoslavije održano je 1923. godine, a osvajali su ga klubovi poput Građanskog iz Zagreba, Hajduka iz Splita, BSK-a iz Beograda i Jugoslavije, također iz Beograda.
Najuspješniji klub u prvoj fazi bio je Građanski Zagreb, koji je osvojio pet naslova prvaka i bio okosnica reprezentacije. Klub je u to vrijeme bio profesionalno vođen, imao strane trenere i moderne metode treninga, što ga je činilo uzorom i izvan granica države.
Preseljenje sjedišta i političke tenzije saveza
Godine 1930., sjedište saveza premješteno je iz Zagreba u Beograd. Iako je formalno objašnjenje bilo administrativne naravi, odluka je izazvala nezadovoljstvo u Hrvatskoj, posebice među zagrebačkim klubovima koji su smatrali da su time marginalizirani unatoč svojoj snazi i tradiciji.
To nezadovoljstvo kulminiralo je bojkotima – najpoznatiji slučaj dogodio se 1935. godine kada su hrvatski klubovi odbili sudjelovati u prvenstvu. Nogomet je time postao više od sporta – postao je ogledalo političkih odnosa i identiteta u državi koja je bila sve nestabilnija.
Nasljeđe saveza
Iako se nakon Drugog svjetskog rata savez reorganizirao pod imenom Fudbalski savez Jugoslavije, osnivanje JFS-a 1919. godine ostaje povijesni temelj nogometa na ovim prostorima. Reprezentacija Jugoslavije sudjelovala je na više Svjetskih i Europskih prvenstava, a klubovi iz regije ostavili su trag u europskim natjecanjim
Upravo zahvaljujući toj ranoj organizaciji i entuzijazmu klubova i sportskih djelatnika, nogomet je u regiji dosegao visoku razinu kvalitete i popularnosti, a hrvatski klubovi, osobito Dinamo Zagreb (nasljednik Građanskog) i Hajduk Split, nastavili su tradiciju jakog nogometa i nakon raspada Jugoslavije.
Dan 15. travnja 1919. nije samo povijesna fusnota – to je dan kada je nogomet na ovim prostorima dobio zajednički okvir i put prema međunarodnom priznanju. Iako su kasnije političke okolnosti narušile jedinstvo koje je savez simbolizirao, njegova uloga u povijesti sporta je neupitna. Osnivanje Jugoslavenskog fudbalskog saveza u Zagrebu označilo je početak jedne velike nogometne priče, čiji se odjeci osjećaju i danas.
