Alarm iz Europe: sudbonosne poruke prije summita
Ukrajinske granice ne smiju se mijenjati silom, poručuju čelnici Europske unije u jedinstvenoj, ali dramatičnoj objavi neposredno prije potencijalno sudbonosnog susreta Vladimira Putina i Donalda Trumpa na Aljasci. U dokumentu potpisanom od 26 od 27 lidera, naglašava se da se teritorijalni integritet mora poštovati, a da međunarodne granice ne mogu biti žrtva političkih dogovora ili ucjena.
Europske prijestolnice tresu se od nervoze: strah da bi Washington mogao pristati na aranžman koji bi nagradio agresiju prelijeva se preko cijelog kontinenta. Poruka Bruxellesa: budućnost Ukrajine mora ostati u rukama njezinih građana, a mir mora biti i pravedan i trajan.
Ukrajinske granice ne smiju se mijenjati silom
Potpisnici ističu da je riječ o crvenoj liniji koja definira samu srž europske sigurnosti. Pravno priznanje teritorijalnih osvajanja bilo bi razorno: od Donbasa do Krima, jedan potpis ne smije poništiti međunarodno pravo ni volju ukrajinskog naroda. Stoga lideri obećavaju nastavak vojne i političke potpore Kijevu u njegovu inherentnom pravu na samoobranu.
Usred špekulacija da bi se mogao skrojiti dogovor o „zamjeni teritorija“, upozorenje je oštro: Ukrajinske granice ne smiju se mijenjati silom, a ustavne promjene putem referenduma pod diktatom agresora ne dolaze u obzir. Takav presedan zapalio bi fitilj novim sukobima diljem kontinenta.
Orbán se izdvaja i testira živce Unije
Jedini izostanak potpisa dolazi iz Budimpešte. Viktor Orbán, poznat po bliskim odnosima s Moskvom, poručuje da EU ne treba „davati upute s klupe“, odbijajući se pridružiti zajedničkoj fronti. Time dodatno potiče zabrinutost da bi unutarnje pukotine mogle oslabiti pregovarački položaj Europe u času kad se odlučuje o karti kontinenta. Ukrajinske granice ne smiju se mijenjati silom, poručuju ostali – bez fusnota i iznimaka.
Trump, Putin i karta Europe na stolu
Trump je već otvorio vrata ideji „razmjene“: cijeli Donbas i zadržavanje Krima za Moskvu, uz povrat dijelova Hersona i Zaporižje. No glavni tajnik Saveza, Mark Rutte, upozorava: čak i ako Rusija de facto kontrolira dio teritorija, formalno priznanje ne smije se dogoditi. Profesor Mark Galeotti to potvrđuje: međunarodne granice ostaju što jesu, a svaka promjena pod prisilom bila bi poraz poretka stvorenog da spriječi ratove.
Neizvjesnost je tim veća jer će europski lideri prije Aljaske razgovarati s Trumpom, nastojeći mu u glavu utisnuti prioritet: sigurnost Europe i sudbina Ukrajine ne smiju biti žetveni ulog ni municija za brze političke poene.
Nervoza raste: širi se vojna budnost
Od sjevera do istoka, države pojačavaju obranu. Švedska i Finska ušle su u NATO, baltičke zemlje vratile su obvezni vojni rok, a Poljska izdvaja milijarde za novu barijeru prema Rusiji. U Bruxellesu je procjena jasna: Ruska agresija protiv Ukrajine ima posljedice koje daleko nadilaze jednu frontu. Ukrajinske granice ne smiju se mijenjati silom jer bi svako popuštanje otvorilo Pandorinu kutiju revizionizma.
Europska unija naglašava da će nastaviti gurati Kijev na njegovu putu prema članstvu, uz stalnu isporuku pomoći i opreme. Cilj je jednostavan, ali krupan: učiniti Ukrajinu dovoljno snažnom da sama osigura obranu i mir.
Što slijedi i tko doista odlučuje?
Premijer Ujedinjenog Kraljevstva, Keir Starmer, već poručuje: mir se gradi s Ukrajinom, ne nameće joj se. U svakom mogućem scenariju, Ukrajinske granice ne smiju se mijenjati silom, a svaka karta koja se crta bez Kijeva osuđena je na propast. Ključno pitanje: hoće li Washington poslušati Europu – ili Moskvu?
Dok se sat otkucava do susreta na vrhu, stvara se rijetko jedinstvo kontinenta, s jednom glasnom iznimkom. Ukrajinske granice ne smiju se mijenjati silom – poruka je koja odzvanja hodnicima moći, od Bruxellesa do najsjevernijih granica. Sljedeći potez mogao bi definirati ne samo ishod rata, već i pravila svijeta u kojem ćemo živjeti.