Dugo se činilo da Bob Crane (1928. – 1978.), poput kralja Mide, u zlato pretvara sve čega se dotakne. A onda, sve što o čemu je ovaj talentirani muškarac sanjao pretvoreno je u prah i pepeo.
Kralj radijskih valova
Pedesetih godina prošlog stoljeća, Crane je započeo uspješnu karijeru radijskog voditelja. Ugodnog glasa, duhovit i snalažljiv, ubrzo je dobio vlastitu emisiju, u kojoj su, između ostalih, gostovali Marilyn Monroe, Frank Sinatra i Bob Hope. “Kralj radijskih valova”, kako su mu tepali, 1965. je dobio naslovnu ulogu u CBS-ovu sitcomu “Hogan’s Heroes”.
Hrabrog pukovnika Hogana portretirao je punih šest godina, što mu je donijelo dvije nominacije za televizijsku nagradu “Emmy”, piše Povijest.hr.
Nakon što je emitirana zadnja epizoda serijala, nastupio je u nekoliko kazališnih predstava, da bi se na male ekrane vratio kao domaćin jutarnje emisije “The Bob Crane Show”.
Iluzija sreće
Poslovni uspjeh pratio je onaj na privatnom planu: Crane je bio u naoko sretnom braku s Anne Terzian, ljubavlju iz školskih klupa, a njihovo troje djece – Robert David, Deborah Anne i Karen Leslie – bili su pristojni, dobro odgojeni odlikaši. Uz glumčevo ime nije se vezao niti jedan trač: slovio je za pomalo dosadnu dobričinu.
Čak je i njegov razvod, do kojeg je došlo nakon dva desetljeća braka, prošao u prijateljskom tonu, a u rubrici “Skandali” nije završio ni nakon što se oženio lijepom kolegicom Patricijom Olsen. U drugom braku, dobio je sina Scottyja te posvojio kćer Anu Marie, a obiteljska idila zaokružena je udomljavanjem psa iz azila.
Par je, iz nepoznatog razloga, nakratko bio prekinuo, no pomirili su se i tvrdili da su sretniji neko ikada. Iluzija uspjeha i sreće potrajala je sve dok glumčevo tijelo nije pronađeno u lokvi krvi.
Dvostruki život
Dana 29. lipnja 1978. godine, Craneovo truplo otkriveno je u njegovu luksuznom stanu u Scottsdaleu, gradu u američkoj saveznoj državi Arizoni. Obdukcija je pokazala da je bio divljački premlaćen, a potom zadavljen električnim kabelom. Istraga je ubrzo bacila svjetlo na ono što je Crane tako uspješno krio od javnosti, a i od bližnjih: njegov dvostruki život.
Pokazalo se, naime, da je ugledni obiteljski čovjek objema suprugama nabijao rogove sa stotinama mladih dama, a mnoge od bliskih susreta seksualne vrste zabilježio je fotoobjektivom.
Partnerice, koje je privlačila njegova slava i novac, povremeno je znao “podijeliti” s Johnom Henryjem Carpenterom, direktorom prodaje u kompaniji “Sony Electronics”, što je također zabilježeno okom kamere. S pomalo ekscentričnim muškarcem upoznao ga je kolega i vjenčani kum Richard Dawson, a Crane je novoga najboljeg prijatelja curama lažno predstavljao kao svoga menadžera.
Krvava mrlja
Upravo Carpenter postao je glavni osumnjičenik za umorstvo nakon što je u njegovu automobilu pronađena krvava mrlja. Pokazalo se, naime, da je krv iste grupe kao žrtvina (DNK analiza tada još nije postojala), a u njegovom iskazu uočene su brojne proturječnosi. Svi dokazi protiv Craneova partnera s orgija bili su, međutim, posredni, pa optužnica protiv njega tada nije podignuta.
Na optuženičkoj klupi našao se tek četrnaest godina nakon zločina: u lipnju 1992. javnost je doznala da su protiv njega pronađeni “novi dokazi”.
Craneov sin je svjedočio da je njegov otac, mjesecima prije smrti, pokušavao prekinuti prijateljstvo sa osumnjičenikom, vjerujući da ga ovaj iskorištava. Indikativno, dodao je Robert Crane, hrabrost da to učini smogao je upravo u noći kad je ubijen.
Sudu je predočena i fotografija iz unutrašnjosti optuženikova vozila: kad je uvećana, na njoj se vidjelo nešto što je podsjećalo na djelić mozga. Još nekoliko svjedoka raspričalo se o Carpenterovoj prijekoj naravi, kao i njegovoj ljubomori na žrtvu, no sve to nije bilo dovoljno da uvjeri porotu.
Trag novca
Premda je oslobođen, Carpenter nije imao mnogo razloga za veselje. Ugled mu je bio trajno narušen, brak mu se raspao, a čak i neki članovi njegove šire obitelji vjerovali su da je ubojica.
Sit svega, preselio se na drugi kraj zemlje. Do 1998. godine, kad je umro, kleo se da je nevin. Ljaga je s njegova imena sprana tek posthumno, kad je nova tehnologija – DNK analiza – pokazala da krv pronađena u Carpenterovom automobilu nije bila Craneova.
Tko je doista presudio slavnom glumcu, po svoj se prilici nikada neće doznati. Prema jednoj teoriji, odgovor na to pitanje najlakše je dobiti ako se slijedi trag novca: jedina osoba koja se financijski okoristila glumčevom smrću bila je njegova druga supruga, žena koju je toliko puta iznevjerio.
