Umro je Papa Franjo – napustio nas je najhumaniji papa modernog doba
Danas je objavljena vijest koja je potresla milijune vjernika i nevjernika diljem svijeta – preminuo je papa Franjo, 266. poglavar Katoličke crkve i jedan od najvažnijih duhovnih lidera našeg vremena. Njegova smrt ne označava samo kraj jednog pontifikata, već i kraj jedne ere – ere hrabrosti, skromnosti, i neumorne borbe za pravdu.
Tko je bio Papa Franjo?
Papa Franjo, rođen kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. godine u Buenos Airesu, bio je prvi papa iz Latinske Amerike, prvi papa isusovac i prvi papa koji je uzeo ime Franjo, po svetom Franji Asiškom – zaštitniku siromašnih, prirode i mira. Njegov izbor za papu 2013. godine bio je iznenađenje za mnoge, ali upravo je on bio promjena koju je Crkva trebala.
Odrastao u radničkoj obitelji talijanskog podrijetla, mladi Jorge odrastao je u siromašnim četvrtima argentinske metropole. Studirao je kemiju, ali ga je srce povuklo prema redovničkom životu. Zaređen je za svećenika 1969. godine, a karijera mu je bila sve samo ne lagodna – od progona za vrijeme vojne diktature do života u skromnom stanu i kuhanja vlastitih obroka, bio je poznat po jednostavnosti i blizini običnim ljudima.
Pontifikat koji je šokirao, inspirirao i razotkrivao
Od samog početka svog pontifikata, Papa Franjo odbacivao je raskoš i ceremonijalnost. Umjesto papinske palače, odlučio je živjeti u skromnom vatikanskom domu za svećenike. Umjesto blindiranog automobila, vozio se u malim Fiatima. Umjesto političke korektnosti, govorio je otvoreno, iskreno i često šokantno.
Njegove poruke su bile izravne:
- “Ne možemo biti kršćani i zatvarati vrata migrantima.”
- “Homoseksualci su djeca Božja – tko sam ja da sudim?”
- “Zemlja vrišti zbog našeg ponašanja.”
U vremenu kada su mnogi lideri birali šutnju ili dvosmislenost, Papa Franjo je birao istinu – bez obzira na cijenu.
Reforme i borba protiv moćnih struktura
Umro je Papa Franjo koji je pokrenuo reforme koje su uzdrmale temelje Vatikana. Krenuo je u obračun s korupcijom, mračnim financijama i zastarjelim strukturama unutar same Crkve. Otvorio je pitanje seksualnog zlostavljanja i zatražio oprost u ime Crkve, ali i kaznu za počinitelje – uključujući i visoke crkvene dužnosnike.
Otvorio je vrata dijalogu s drugim religijama, susretao se s muslimanskim i židovskim vođama, posjećivao siromašne četvrti, ratne zone i izbjegličke kampove. Njegove papinske mise često su bile mjesta okupljanja obespravljenih, a njegova prisutnost unosila je nadu tamo gdje ju je bilo najmanje.
Kritičar bez dlake na jeziku
Umro je Papa Franjo koji je prozivao i političke lidere – od američkih predsjednika do europskih moćnika, od autoritarnih režima do multinacionalnih korporacija. Govorio je o klimatskoj krizi, o nepravdi u globalnoj ekonomiji, o eksploataciji radnika, o duhovnoj praznini suvremenog čovjeka.
Bio je, bez dvojbe, najpolitičkiji papa modernog doba, ali ne zato što je volio politiku – već zato što je volio pravdu.
Što nasljeđuje svijet nakon njegove smrti?
Svijet danas ostaje bez vođe koji nije tražio titule, već je nosio križ zajedno s drugima. Njegov pontifikat bio je svjetionik nade za mnoge koji su izgubili vjeru – ne samo u Crkvu, nego i u čovječanstvo. Njegove poruke nadilazile su religije, granice i ideologije.
Papa Franjo nije bio savršen, niti je to ikada tvrdio. Ali je bio čovjek istine. Čovjek koji je znao šutjeti kad je trebalo slušati, ali i vikati kad je trebalo probuditi uspavane savjesti.
Njegov najpoznatiji citat možda najbolje opisuje njegovo naslijeđe:
„Crkva mora biti poput poljske bolnice – tamo gdje su ranjeni, tamo moramo biti.“
Reakcije iz cijelog svijeta
Smrt pape Franje izazvala je val tuge i nevjerice. Lideri diljem svijeta šalju izraze sućuti, a diljem gradova organiziraju se mise i okupljanja u čast pokojnog Pape.
U Buenos Airesu, tisuće se spontano okupilo ispred katedrale gdje je papa Franjo služio kao nadbiskup. U Rimu, vjernici pale svijeće ispred bazilike svetog Petra. Društvene mreže preplavljene su porukama zahvale, tuge i molitve.
Tko dolazi nakon Franje?
Iako Crkva još nije objavila detalje o konklavi, pitanje nasljednika već je u središtu interesa. Papa Franjo je ostavio velikog papuškog nasljednika – ne u smislu veličine funkcije, nego u težini zadatka. Nastaviti gdje je on stao, znači nastaviti rušiti zidove, a graditi mostove. Nastaviti služiti, a ne vladati. Nastaviti slušati siromašne, a ne udovoljavati moćnima.
Hoće li novi papa nastaviti tim putem? Ili će se Crkva povući u konzervativniji, tiši kut? Ostaje za vidjeti.
Smrt čovjeka koji je bio više od pape
Umro je Papa Franjo, ali ono što je živio i govorio – ostaje.
Ostaje njegova borba protiv korupcije i moći. Ostaje njegova poruka da Crkva ne smije biti luksuzna palača, već utočište ranjenima. Ostaje njegova iskrena briga za klimu, migrante, siromašne, odbačene.
Ostaje nada da će njegov nasljednik hodati njegovim stazama – i ne zaboraviti da pravo vodstvo nije u moći, nego u služenju.
Neka mu je laka zemlja. I neka se njegovo naslijeđe ne ugasi s njegovim posljednjim dahom.
Više o ovom Uskrsu ujedinjenja svih kršćana