Unatoč višegodišnjem trudu i znatnim ulaganjima u obnovu i estetizaciju zagrebačkih pothodnika, vandalizam je još jednom pokazao svoju ružnu stranu. U nedjelju ujutro, na obnovljenim zidovima pothodnika u Savskom Gaju, Sesvetama, Središću i Utrinama, osvanuli su vulgarni grafiti. Sva nastala šteta sanirana je jučer, no ostaje gorak dojam da trud umjetnika i ulaganje javnog novca nisu dovoljni da spriječe ovakve incidente.
Iako su ovi prolazi pod nadzorom nadzornih kamera, počinitelji su, po svemu sudeći, uspjeli izbjeći identifikaciju i odgovornost. Kamere, postavljene kao mjera sigurnosti i odvraćanja, očito nisu dovoljne da spriječe uništavanje javnog dobra.
Umjetnost kao otpor monotoniji
Zagreb se 2018. godine priključio petogodišnjem projektu Europske unije s ciljem modernizacije i oživljavanja podzemnih pješačkih prolaza. U sklopu toga, angažirani su lokalni umjetnici koji su svojim muralima i kreativnim intervencijama unijeli život u nekoć sivo i zapušteno urbano tkivo. Dugogodišnja bjelina, povremeno “ukrašena” amaterskim crtežima i uvredljivim porukama, zamijenjena je osmišljenim umjetničkim rješenjima.
No, unatoč tom ulaganju u kulturnu transformaciju prostora i poticanje građanske svijesti o važnosti očuvanja javne imovine, činovi vandalizma nastavljaju narušavati trud umjetnika i komunalnih službi.
Europski novac nije jamstvo trajnosti
Iako projekt podzemne obnove uživa obilatu financijsku potporu iz fondova Europske unije, jasno je da ulaganje u infrastrukturu i estetiku bez kontinuirane edukacije, aktivnog građanskog uključivanja i sustavnog društvenog nadzora ne može garantirati dugoročnu zaštitu javnog prostora.
Obnovljeni zidovi, umjesto da budu simbol kulturne obnove, lokalnog identiteta i europske suradnje, ponovno postaju mete neodgovornih pojedinaca koji vlastiti bunt ili poriv za dokazivanjem izražavaju šaranjem uvredljivih poruka, vulgarnih simbola i ideološki obojenih poruka. Time ne samo da poništavaju rad umjetnika i novac poreznih obveznika, već i stvaraju dojam nesigurnosti i zapuštenosti – upravo suprotan od ciljeva koje ovakvi projekti žele postići.
Zakonski okvir: Što prijeti počiniteljima?
Vandalizam, odnosno namjerno uništavanje ili oštećivanje tuđe ili javne imovine, reguliran je Kaznenim zakonom Republike Hrvatske. Članak 235. KZ-a definira kazneno djelo “Oštećenje tuđe stvari”, za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine. Ako je šteta veća, ili je riječ o imovini koja je od posebnog značaja, kazna može ići do pet godina zatvora.
Ako se vandalizam počini u grupi ili iz mržnje (npr. šaranjem govora mržnje ili simbola netrpeljivosti), zakon predviđa i strože sankcije sukladno članku 87. Kaznenog zakona koji govori o kvalificiranim oblicima djela.
Uz kazneni progon, moguće je i pokretanje građanskog postupka radi naknade štete, osobito ako je imovina obnovljena iz javnog novca. Grad ili institucija koja upravlja prostorom može tražiti naknadu za sanaciju.
Uz to, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje novčane kazne u iznosima od 300 do 4.000 eura za grafitiranje bez dozvole. Ako je riječ o maloljetnicima, kaznu snose roditelji ili skrbnici, a moguće je i uključivanje Centra za socijalnu skrb.
Moguća rješenja: Od tehnologije do edukacije
Iz Grada Zagreba za sada nema službene izjave, ali jasno je da je postojeći sustav nadzora – iako tehnički prisutan – nedovoljno učinkovit. Kamere moraju biti funkcionalne, ali i redovno nadgledane. Osim toga, sustav prepoznavanja lica i automatiziranih obavijesti mogao bi pomoći u bržoj identifikaciji počinitelja.
No, dugoročno rješenje nije samo u tehnologiji. Potrebna je sustavna edukacija mladih o važnosti očuvanja zajedničkog prostora i uključivanje lokalne zajednice u nadzor. Jedan od prijedloga koji se sve češće spominje je i uvođenje “građanskih patrola” ili “čuvara kvarta” – volontera koji bi obilazili rizična mjesta i prijavljivali sumnjiva ponašanja.
U nekim europskim gradovima vandalima se nudi mogućnost da, umjesto plaćanja kazne, sudjeluju u sanaciji štete – čime se pokušava razviti svijest o odgovornosti za zajednički prostor.
Dok se zidovi budu čistili i ponovno oslikavali, jedno je jasno: bez promjene u kulturi ponašanja i veće uključenosti građana, ciklusi vandalizma teško će prestati. A cijenu toga plaćamo svi — novcem, trudom i urušavanjem zajedničkih vrijednosti.