Na današnji dan 20. siječnja 1890. godine u Vratišincu je rođen Vinko Žganec, istaknuti hrvatski melograf, muzikolog, etnomuzikolog, te zapisivač narodnih plesova, obreda i običaja. Međimurje je u to vrijeme politički pripadalo Mađarskoj, pa je on polazio u mađarsku pučku školu.
Njegov doprinos hrvatskoj kulturi obuhvaćao je pravničku struku, etnomuzikologiju i skladateljstvo. U razdoblju od 1945. do 1964., djelovao je kao etnomuzikolog u Etnografskom muzeju te bio znanstveni savjetnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Osim toga, od 1955. do 1963. godine, obnašao je dužnost predsjednika Društva folklorista Hrvatske.
Žganec je proslavio svoje rodno Međimurje, skupljajući narodne napjeve još od srednjoškolskih dana. Njegov melografski rad proširio se na različite regije Hrvatske, Gradišće u Austriji te županiju Győr u Mađarskoj, a zabilježio je impresivnih 15.000 folklornih napjeva. Kao skladatelj, stvarao je vokalnu glazbu temeljenu na narodnim melodijama. Djelovao je i kao župnik u Dekanovcu, gdje je surađivao na sastavljanju kajkavskog molitvenika “Jezuš, ljubav moja“.
Vinko Žganec je također bio ključan sudionik pri priključenju Međimurja matici zemlji nakon Prvoga svjetskog rata. Njegov angažman i prosvjetiteljski rad na području narodne kulture ostavili su trajan pečat u kulturnoj i političkoj povijesti Hrvatske.
Nakon 1948. godine, Vinko Žganec intenzivno se posvetio etnomuzikološkom radu. Svoje zapisivačko djelovanje proširio je na sve krajeve gdje žive Hrvati, kako u domovini, tako i u Mađarskoj i Austriji. Kroz svoj rad popunjava građu s više od 10 000 pučkih popijevki iz Međimurja, a također uređuje zapise i snimke iz drugih regija, čija se kolekcija čuva u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, s ukupno oko 10 000 zapisa.
Posebno važno je istaknuti jedinstvene snimke glagoljaškog hrvatskog liturgijskog pjevanja koje je Žganec snimio tijekom 1955., 1956. i 1957. na otocima poput Krka, Raba, Paga, Brača, Šibenskih otoka te u Istri, u gradovima i mjestima Hrvatskog primorja. Ovi vrijedni zapisi čuvaju se u Staroslavenskom institutu “Svetozar Ritig” u Zagrebu.
