Bosna i Hercegovina po mnogočemu je zemlja apsurda, ali teško da u svijetu ima još mnogo sličnih primjera u kojima presuđeni kriminalci, osumnjičeni za teške pronevjere javnog novca i milijunske mito afere, utajivači poreza i krivotvoritelji diploma zauzimaju visoke društvene pozicije – čak i unutar policijskih struktura, gdje ih, po definiciji, ne bi smjelo biti ni blizu.
Nije nepoznato da u mnogim državama, kako na Zapadu, tako i na Istoku, mafija pokušava, i često uspijeva, ostvariti utjecaj na javne poslove i političare. No, u BiH je odavno izgubljena granica između organiziranog kriminala i vlasti. Ona je toliko tanka da se u mnogim segmentima više ne čini kao vijest da država ima mafiju, već da mafija ima državu, piše Raport.ba.
Iz zatvora u fotelju
Kako se, uopće, zdravim razumom može objasniti odluka Vlade RS da na funkciju zamjenika direktora Uprave civilne zaštite tog entiteta imenuje Nenada Nešića, bivšeg ministra sigurnosti BiH, koji na novu poziciju dolazi izravno iz državnog zatvora u Vojkovićima, gdje je proveo posljednjih pet mjeseci?
Nešić, predsjednik DNS-a – stranke koja je dio vladajuće koalicije sa SNSD-om Milorada Dodika – uhićen je 26. prosinca prošle godine zbog sumnji u visoku korupciju, u istrazi koju su zajedno vodili Tužiteljstvo BiH i Uprava za organizirani i teški kriminalitet MUP-a RS.
Uz Nešića, uhićeni su i Milan Dakić (direktor JP Putevi RS), Mladen Lučić (brat bivšeg ministra Miloša Lučića) i još četiri osobe. Svi su osumnjičeni za udruživanje radi činjenja kaznenih djela, pranje novca, zlouporabu položaja ili ovlasti te primanje mita.
Nešić je od 2022. obnašao funkciju ministra sigurnosti BiH, a od 2016. do 2020. bio je direktor “Puteva RS”.
Posebno je tragično što je “slučaj Nešić” tek posljednji u nizu sličnih primjera.
Galić u bijegu, HDZ u zaštiti
Sjetimo se Zorana Galića, višegodišnjeg kadra HDZ-a BiH, danas bjegunca od bh. pravosuđa. Bivši je direktor Granične policije BiH i zamjenik direktora SIPA-e, a danas slobodno živi u Hrvatskoj – iako je za njim raspisana crvena Interpolova tjeralica. Zaštitu mu pruža sestrinska HDZ-ova vlast u Zagrebu, a sud u Splitu odbio je njegovu ekstradiciju.
Tužiteljstvo BiH Galića tereti za kaznena djela primanja mita i zlouporabe položaja dok je bio na čelu Granične policije. Nakon što je doznao za planirano uhićenje, u srpnju 2023. godine ilegalno je prešao granicu i pobjegao u Hrvatsku.
Galić je javnosti poznat i kao bivši čelnik MUP-a Zapadnohercegovačke županije iz vremena kada je 2009. godine ubijen Vedran Puljić, navijač FK Sarajeva – slučaj koji do danas nije razjašnjen. Bio je i glavni HDZ-ov kandidat za direktora Federalne uprave policije.
Zaštita kriminala ne bira stranku
Zaštita kriminala nije strana ni bošnjačkoj političkoj eliti. Bivši federalni premijer Fadil Novalić pravomoćno je osuđen za korupciju u aferi “Respiratori”, no SDA uporno negira njegovu krivnju i tvrdi da u zatvoru leži nevin čovjek.
Najglasniji u toj obrani su Bakir Izetbegović i njegova supruga Sebija, koja Novalića na društvenim mrežama naziva “bratom”.
No, presuđenog kriminalca brani osoba kojoj je, zbog nepravilnosti, poništen magistarski rad, a time i status profesorice na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.
Naslijeđe političkog cinizma
Fadil Novalić u javnosti slovi kao poslušnik stranačke “dinastije”, ali i kao premijer koji je gotovo uništio namjensku industriju FBiH, pogodovao krupnom kapitalu, dok je njegova vlada donosila zakone koji su drastično smanjili radnička prava i mirovine.
SDA i dalje sve to opravdava, odbijajući priznati odgovornost – umjesto toga, optužuju one koji ukazuju na korupciju.
Politička drskost otišla je toliko daleko da ne bi bilo iznenađenje da SDA, nakon Novalićeva izlaska iz zatvora (ako izborni rezultati to dopuste), ponudi svom “sposobnom kadru” novu, možda i staru, funkciju u vlasti.
To je politička matrica na kojoj su odrasle generacije etnonacionalističkih političara nakon rata – matrica koja povezuje Nešića, Galića i Novalića: kriminal nije kažnjiv – ako je u ime naroda i pod zaštitom stranke, navodi Raport.