U novom istraživanju, znanstvenici su otkrili da flaširana voda koja se prodaje u trgovinama može sadržavati 10 do 100 puta više čestica plastike nego što se prethodno procjenjivalo – nanoplastika toliko sitna da je ne možete vidjeti pod mikroskopom. Nanoplastika, širine 1/1000 prosječne ljudske dlake, tako je mala da može migrirati kroz tkiva probavnog trakta ili pluća u krvotok, distribuirajući potencijalno štetne sintetičke kemikalije po cijelom tijelu i stanicama, tvrde stručnjaci.
Jedan litra vode – ekvivalent dvjema flaširanim bocama vode – sadržava prosječno 240,000 čestica plastike iz sedam vrsta plastike, od kojih je 90% identificirano kao nanoplastika, dok su preostalih 10% činile mikroplastike, prema novom istraživanju.
Mikroplastike su fragmenti polimera koji mogu varirati od manje od 5 milimetara do 1 mikrometra. Sve što je manje smatra se nanoplasticima.
Nova saznanja jačaju dugogodišnji savjet stručnjaka da pijenje vode iz slavine i staklenih ili nehrđajućih posuda smanjuje izloženost, dodala je Sherri Mason, direktorica održivosti na Penn State Behrend u Pennsylvaniji. Taj savjet odnosi se i na druge namirnice i pića pakirana u plastiku, prenosi CNN.
“Na gotovo isti način na koji neprestano oslobađamo stanice kože, plastika neprestano oslobađa male komadiće koji se odvajaju, primjerice, kad otvorite plastičnu posudu za kupljenu salatu ili sir koji je omotan u plastiku.”
Mnogo je pitanja koja treba istražiti u vezi s potencijalnim rizicima za ljudsko zdravlje, rekla je Jane Houlihan, direktorica istraživanja za Healthy Babies, Bright Futures. “Dojenčad i mala djeca mogu biti najviše ugroženi, budući da su njihovi razvijajući mozgovi i tijela često osjetljiviji na utjecaje od toksičnih izloženosti.”
Nanoplastike su najalarmantniji tip onečišćenja plastikom za ljudsko zdravlje, kažu stručnjaci. To je zato što te mikroskopske čestice mogu prodirati u pojedinačne stanice i tkiva u glavnim organima, potencijalno ometajući stanične procese i taložeći kemijske tvari koje remete endokrini sustav.
“Sve te kemikalije koriste se u proizvodnji plastike, pa ako plastika dospije u nas, nosi te kemikalije sa sobom. I budući da je tjelesna temperatura veća od vanjske temperature, te kemikalije će migrirati iz plastike i završiti u našem tijelu”, objasnila je Mason.
“Te kemikalije mogu doći do jetre, bubrega, mozga, pa čak i prijeći placentalnu barijeru i završiti u nerođenom djetetu”, dodala je Mason.
U studijama trudnih miševa, istraživači su pronašli kemijske tvari iz plastike u mozgu, srcu, jetri, bubrezima i plućima razvijajućeg miša 24 sata nakon izlaganja česticama plastike, rekla je suautorica studije Phoebe Stapleton, profesorica farmakologije i toksikologije na Školi farmacije Ernest Mario Sveučilišta Rutgers u New Jerseyu.
“Mikro i nanoplastike pronađene su u ljudskoj posteljici do sada”, rekla je Stapleton. “Pronađeni su u ljudskim tkivima pluća. Pronađeni su u ljudskim izmetu; pronađeni su u ljudskoj krvi.”
