Kako će se zakon o ekocidu primjenjivati u praksi i može li donijeti učinkovitiju zaštitu okoliša, pitanja su koja postaju sve važnija, prenosi HRT. U središtu rasprave nisu samo moguće sankcije nego i odnos građana, institucija i odgovornih osoba prema prirodnim bogatstvima koja predstavljaju trajnu vrijednost Hrvatske.
Kako će zakon o ekocidu djelovati u praksi?
Učinkovitost novog pravnog okvira ovisit će o tome koliko će jasno biti utvrđeni kriteriji za prepoznavanje najtežih oblika uništavanja prirode. Za svaki postupak bit će važno prikupiti vjerodostojne dokaze, utvrditi razmjere štete i povezati posljedice s odgovornim osobama. Bez dosljednog rada nadležnih institucija ni strože odredbe same po sebi neće biti dovoljne za sprječavanje novih slučajeva.
Pojam ekocid odnosi se na opsežno i teško uništavanje okoliša koje može ostaviti dugotrajne posljedice za prirodu i stanovništvo. Zakon o ekocidu zato ne otvara samo pravna nego i društvena pitanja. Među njima su način vrednovanja nastale štete, odgovornost počinitelja te sposobnost sustava da reagira prije nego što posljedice postanu nepovratne.
Rošin povezao zaštitu okoliša i domoljublje
Rošin je upozorio da društvo neodgovornim ponašanjem samo sebe dovodi u položaj u kojem upropaštava vlastite vrijednosti. Prema njegovim riječima, domoljublje se ne iskazuje samo u izvanrednim povijesnim okolnostima nego i svakodnevnim odnosom prema zemlji, prostoru i zajedničkim dobrima. Upravo zaštita onoga što je dobro za domovinu pokazuje koliko su građani spremni preuzeti odgovornost.
„Sami sebe dovodimo u poziciju da upropaštavamo svoje vrijednosti. Domoljublje se pokazuje i u tome“, poručio je Rošin. Naglasio je da je tijekom rata ljubav prema domovini iskazivana na ratištu, u bitkama i žrtvama, dok se u mirnodopsko vrijeme pokazuje na drukčije načine. Zakon o ekocidu u tom kontekstu postaje i test odnosa društva prema vlastitom prostoru.
Zakon o ekocidu i dugogodišnji problem otpada
Posebno je istaknuto pitanje otpada, o kojem se intenzivno raspravljalo još prije petnaestak godina. Rošin smatra da je riječ o problemu koji kontinuirano traje i s kojim se društvo mora suočiti. Pritom je upozorio i na incidente povezane s tom temom, dodajući kako bi razloge zbog kojih pojedine situacije izazivaju takve reakcije možda trebao objasniti psihijatar.
Problem otpada pokazuje da zaštita okoliša ne završava donošenjem propisa. Potrebni su nadzor, odgovarajuća infrastruktura, pravodobno postupanje i svijest građana o posljedicama neodgovornog odlaganja. Jednako je važno da lokalne i državne institucije otvoreno komuniciraju svoje odluke jer nepovjerenje, nedostatak informacija i dugotrajno odgađanje rješenja mogu dodatno produbiti sukobe.
Ključni izazov bit će dosljedna provedba
Zakon o ekocidu mogao bi postati važan alat za zaštitu hrvatskog prostora, ali njegov će stvarni doseg biti vidljiv tek kroz konkretne slučajeve. Brzina istraga, stručne procjene štete i spremnost institucija na postupanje pokazat će može li novi okvir djelovati preventivno. Poruka rasprave ipak je jasna: prirodne vrijednosti ne mogu se čuvati samo riječima, nego odgovornošću, nadzorom i pravodobnim djelovanjem.
Više:
Virus Zapadnog Nila potvrđen kod Zagreba: Evo što građani trebaju odmah učiniti
Mandićeva sućut izazvala oštru reakciju Zagreba: MVEP poslao upozorenje Crnoj Gori
Vrtić u Križu otvoren uz ministra Fuchsa: Evo zašto je događaj važan
