Zakon o zaštiti okoliša donosi veliku promjenu, ali stručnjaci upozoravaju na ključnu zamku

Novi Zakon o zaštiti okoliša trebao bi donijeti stroži nadzor industrijskih postrojenja, jasnije odgovornosti i kvalitetnije procjene štetnih utjecaja, prenosi HRT. Stručnjaci pozdravljaju najavljene promjene, ali upozoravaju da ni najbolje odredbe neće zaštititi prirodu ako izostanu učinkovita kontrola, razmjena podataka i sankcije za prekršitelje.

Što mijenja Zakon o zaštiti okoliša?

Zakon o zaštiti okoliša potreban je zbog usklađivanja s novim pravilima koja je donijela Europska unija, posebno u području industrijskih emisija, postrojenja i izvješćivanja. Ana Kovačević iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije istaknula je da je dosadašnja primjena pokazala i potrebu za preciznijim odgovornostima te uklanjanjem administrativnih nejasnoća.

Najavljene promjene obuhvaćaju unaprjeđenje izdavanja okolišnih dozvola, snažniji nadzor nad industrijom i veću odgovornost upravitelja postrojenja. Sustav bi trebao bolje sprječavati velike nesreće i omogućiti učinkovitiju sanaciju štete. Procjenjivat će se i kumulativni utjecaj projekta zajedno s drugim zahvatima u njegovu okruženju, a ne samo pojedinačni učinak.

Kraj umjetnom dijeljenju velikih projekata

Važna novost koju donosi Zakon o zaštiti okoliša jest izričita zabrana umjetnog dijeljenja jednog projekta na više manjih zahvata radi izbjegavanja procjene utjecaja. Aleksandra Anić Vučinić s Geotehničkog fakulteta smatra da je to značajan napredak jer ranije nije bilo dovoljno učinkovitih alata kojima bi se takva praksa mogla kontrolirati.

Nacrt predviđa i ranije uključivanje javnosti u postupke. Time bi građani, lokalne zajednice i zainteresirane udruge trebali pravodobno dobiti informacije, iznijeti primjedbe i razjasniti sporna pitanja. Stručnjaci podsjećaju da se javnost prethodnih godina često uključivala tek u kasnijim fazama, kada je usklađivanje različitih zahtjeva bilo znatno teže.

Digitalizacija neće biti dovoljna bez povezivanja podataka

Digitalizacija koju predviđa Zakon o zaštiti okoliša trebala bi omogućiti da svi sudionici koriste iste podatke. Branimir Hackenberger sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku naglasio je važnost interoperabilnosti, odnosno povezivanja informacijskih sustava. Postupci će se digitalizirati kroz sustav e-Okoliš, a uvode se i nova pravila registracije postrojenja za uzgoj životinja.

Anić Vučinić upozorila je da digitalne baze imaju puni smisao samo ako su povezane s inspekcijskim sustavom. Tako bi nadležna tijela mogla brže prepoznati nepravilnosti i ciljano provoditi nadzor. Pozitivno je ocijenila i praćenje vozila koja prevoze otpad putem GPS-a, iako smatra da kontrola ne bi trebala biti usmjerena prvenstveno na komunalne tvrtke.

Presudni će biti nadzor i sankcije

Hackenberger je optimističan prema najavljenim rješenjima, ali najvećim rizikom smatra njihovu primjenu. Upozorio je da propisi postaju uzaludni ako nije poznato što se događa s prekršiteljima i ako ne postoje učinkoviti mehanizmi kažnjavanja. Konačni rezultat zato neće ovisiti samo o tekstu zakona, nego i o kapacitetima inspekcija, transparentnosti podataka i dosljednosti nadležnih institucija.

Više:

Unai Emery sprema udar na Barcelonu: Aston Villa želi dokazati da pripada europskoj eliti
Trump pod pritiskom: izbori u SAD-u mogli bi mu srušiti planove za završnicu mandata
Karlo Matković utišao Memphis: Rekordna večer o kojoj će se dugo pričati

NAJNOVIJE