U Zagrebu, gradu koji se posljednjih godina suočava s nizom izazova vezanih uz komunalnu infrastrukturu, nova kontroverza odnosi se na cijene ugradnje polupodzemnih spremnika za otpad. Prema objavi gradskog zastupnika Renata Peteka (SDP), Zagreb plaća vrtoglavih 6.666 eura po spremniku, dok je ista usluga u Splitu procijenjena na 1.000 eura po spremniku. Ove šokantne razlike pokreću pitanja o transparentnosti gradske vlasti, predvođene platformom Možemo i gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem.
Koliko zapravo košta ugradnja?
Dok Zagreb izdvaja 6.666 eura za ugradnju jednog spremnika, Split uspijeva postići cijenu šest puta nižu – svega 1.000 eura. U Varaždinu i Sisku, pak, gradovi koriste vlastite tvrtke za obavljanje istih poslova, čime dodatno smanjuju troškove. Ove razlike u cijenama izazvale su brojne reakcije, osobito s obzirom na to da Zagreb, kao najveći grad u Hrvatskoj, ima mogućnosti ostvariti veće uštede kroz optimizaciju troškova i bolje upravljanje javnim resursima.
Renato Petek: Kritičar, ali i partner vladajućih
Renato Petek, zastupnik SDP-a u Gradskoj skupštini Zagreba, javno je postavio pitanje opravdanosti ovakvih troškova. Istaknuo je kako građani imaju pravo znati zašto je cijena u Zagrebu višestruko veća nego u drugim gradovima te kako je moguće da vlasti opravdaju takve troškove.
Iako SDP formalno surađuje s Možemo u koaliciji koja podupire gradonačelnika Tomaševića, Petek često kritizira njihove odluke, no kada je potrebno, SDP ipak podržava prijedloge vladajućih u ključnim glasanjima. Ovaj ambivalentan odnos dodatno komplicira situaciju jer građani ne vide jasan smjer djelovanja Renata Peteka u gradskoj politici.
Netransparentnost i izostanak odgovora
Zagrebačka vlast, na čelu s platformom Možemo, često ističe važnost transparentnosti i odgovornog upravljanja. No, upravo ovakvi slučajevi izazivaju sumnje u dosljednost tih načela. Kritičari tvrde da je cijena ugradnje u Zagrebu prenapuhana zbog lošeg planiranja, mogućih pogodovanja izvođačima i nedostatka kontrole nad troškovima.
Kako se to radi u drugim gradovima?
Primjer Splita i drugih manjih gradova poput Varaždina i Siska pokazuje kako lokalne vlasti mogu značajno smanjiti troškove koristeći vlastite resurse ili bolje pregovarajući s izvođačima. Gradovi poput Varaždina i Siska povjerili su ugradnju svojim gradskim tvrtkama, čime su izbjegli dodatne troškove i osigurali veću kontrolu nad kvalitetom radova.
Posljedice za građane Zagreba
Visoki troškovi ugradnje polupodzemnih spremnika mogli bi se odraziti na povećanje komunalnih naknada, što dodatno opterećuje građane koji već plaćaju visoke troškove života u glavnom gradu. Uz to, ovakve odluke smanjuju povjerenje građana u gradske vlasti i potiču pitanja o stvarnim motivima iza ovakvih ugovora.
Kako dalje?
Ovaj slučaj jasno pokazuje potrebu za boljim upravljanjem i većom transparentnošću u Zagrebu. Građani očekuju odgovore na pitanja o tome kako se troše njihovi novci i zašto se slični projekti u drugim gradovima mogu realizirati po znatno nižim troškovima.
Hoće li gradska vlast pružiti uvjerljive odgovore ili će ovaj slučaj ostati još jedna nerazjašnjena kontroverza u Zagrebu? Vrijeme će pokazati, ali pritisak javnosti i opozicije mogao bi potaknuti konkretne promjene u načinu upravljanja gradskim resursima.
