Od Kumrovca do svjetske politike
Na današnji dan, 7. svibnja 1892. godine, u zagorskom selu Kumrovec rođen je Josip Broz Tito, budući predsjednik Jugoslavije i jedna od najznačajnijih ličnosti 20. stoljeća. Rođen u skromnoj seljačkoj obitelji, Tito je već u mladosti iskazivao znatiželju i odlučnost. Nakon zanatske škole radio je kao strojobravar u više gradova Austro-Ugarske, da bi se potom pridružio austrougarskoj vojsci i sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, gdje je zarobljen i odveden u Rusiju.
Revolucionarni duh oktobarske revolucije ostavio je dubok trag na mladog Broza, koji se nakon povratka u domovinu aktivno uključio u komunistički pokret. Tijekom 1930-ih godina postaje jedan od ključnih ljudi Komunističke partije Jugoslavije, a 1937. i njezin generalni sekretar. U ilegalnim uvjetima stječe reputaciju čvrstog organizatora i čovjeka sposobnog za vođenje.
Vođa antifašističkog otpora
Tito je najpoznatiji po svom vođenju Narodnooslobodilačkog rata (1941.–1945.), u kojem predvodi jugoslavenske partizane protiv nacističkih i fašističkih snaga te domaćih kolaboracionista. Riječ je o najmasovnijem pokretu otpora u okupiranoj Europi, koji je po obimu i značaju bio drugi u svijetu, odmah nakon kineskog komunističkog pokreta.
U jeku rata, partizani pod Titovim vodstvom organiziraju oslobođene teritorije i narodnooslobodilačke odbore kao zametke buduće vlasti. Već tada se nazire vizija federativne, republikanske Jugoslavije. Churchill i saveznici prepoznaju snagu partizanskog otpora, a Tito postaje ključna figura u borbi protiv fašizma na Balkanu.
Izgradnja nove Jugoslavije
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Josip Broz Tito učvršćuje političku moć, ali put prema formiranju Federativne Narodne Republike Jugoslavije nije bio jednostrano preuzimanje vlasti. Već 1943. godine, AVNOJ na svom Drugom zasjedanju u Jajcu preuzima funkciju privremene narodne vlasti, a kralju Petru II. zabranjuje povratak u zemlju. U svrhu međunarodne legitimacije, 1944. dolazi do sporazuma Tito–Šubašić, kojim se pokušava uspostaviti suradnja između partizanskog pokreta i izbjegličke kraljevske vlade.
Vlada Šubašić, tada ministar vanjskih poslova kraljevske vlade, bio je ključna figura u pregovorima s Titom. Dogovoreno je formiranje privremene zajedničke vlade, koja je formalno uspostavljena u ožujku 1945. godine, no u stvarnosti je partizanski pokret već tada kontrolirao gotovo cijelu zemlju.
Ubrzo nakon toga, komunistička vlast konsolidira pozicije, a opozicijski političari, uključujući i same predstavnike Šubašićeve struje, bivaju marginalizirani ili prisiljeni na povlačenje. Kraljevina je de facto ukinuta, a nakon izbora bez stvarne političke konkurencije, 29. studenoga 1945. proglašena je Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Država u početku slijedi sovjetski model: jednopartijski sistem, centralizaciju vlasti, plansku ekonomiju i pokušaj kolektivizacije sela. No, već 1948. dolazi do raskida sa SSSR-om, nakon čega Jugoslavija razvija vlastiti put socijalizma.
Nakon razlaza sa Staljinom 1948., Jugoslavija se počinje odmicati od sovjetskog modela i tražiti vlastiti put. Prvi oblici radničkog samoupravljanja uvode se početkom 1950-ih godina, kao ideja Edvarda Kardelja, a proces se intenzivira tijekom 1960-ih i 1970-ih.
Ustav iz 1971. označio je početak jačanja federalizma, ali tek Ustavom iz 1974. godine, SFRJ poprima svoj konačni ustroj kao federacija šest republika (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Makedonija) i dvije autonomne pokrajine (Vojvodina i Kosovo unutar Srbije). Ustav dodatno jača federalizam, samoupravljanje i ulogu republika, čime se stvara jedinstven političko-ekonomski model – spoj komunizma, federalizma i samoupravljanja.
Tito je proveo zemlju kroz obnovu i industrijalizaciju, uveo besplatno školstvo i zdravstvo, te učvrstio poziciju radničke klase. Pokušaj stvaranja “trećeg puta” – između zapadnog kapitalizma i sovjetskog komunizma – bio je prepoznatljiv model jugoslavenskog razvoja.
Neprikosnoven autoritet i globalni lider
Godine 1948. dolazi do povijesnog razlaza sa Staljinom i Informbiroom, što Jugoslaviju odvaja od istočnog bloka. Odluka da se ne pokori Sovjetskom Savezu učinila je Tita simbolom neovisnosti i suverenosti. Taj potez nosio je visoke rizike, ali mu je donio i međunarodno priznanje.
Kao jedan od trojice osnivača Pokreta nesvrstanih (zajedno s Nehruom iz Indije i Naserom iz Egipta), Tito je bio istaknuti zagovornik miroljubive koegzistencije, suradnje među zemljama u razvoju i suvereniteta malih naroda. Pokret nesvrstanih okupljao je više od 100 zemalja iz Afrike, Azije i Latinske Amerike koje nisu željele biti dio niti NATO-a niti Varšavskog pakta. Pod njegovim vodstvom Jugoslavija postaje most između Istoka i Zapada, a Tito omiljen sagovornik i saveznik kako svjetskim liderima, tako i narodima u razvoju.
Privatni život i naslijeđe
Tito je bio poznat po izraženom osobnom stilu – volio je elegantna odijela, cigare, luksuzna putovanja i raskošne rezidencije, poput one na Brijunima. Bio je strastveni ljubitelj lova, prirode i druženja s umjetnicima, piscima i glumcima. Njegova supruga Jovanka Broz također je igrala važnu, ali često kontradiktornu ulogu u njegovom životu i političkom okruženju.
Smrt i posljednji pozdrav
Josip Broz Tito preminuo je 4. maja 1980. godine u Ljubljani. Njegova sahrana u Beogradu okupila je predstavnike iz 127 država, uključujući 31 predsjednika, 4 kralja i desetine premijera i ministara. Bio je to jedan od najvećih pogreba u povijesti, koji je simbolizirao ugled koji je Tito uživao u svijetu.
Tito danas – simbol prošlosti ili vizija budućnosti?
Danas, više od četiri desetljeća nakon njegove smrti, Tito ostaje kontroverzna, ali nezaobilazna figura. Za jedne je heroj i graditelj moderne države, za druge autoritarni lider. Njegova ideja bratstva i jedinstva, iako u konačnici nije preživjela, i dalje izaziva nostalgiju među dijelom građana bivše Jugoslavije.
No, bez obzira na ocjene, jedno je sigurno: Josip Broz Tito obilježio je epohu, a njegovo ime i dalje izaziva snažne emocije, podsjećajući nas na kompleksnost povijesti prostora na kojem živimo.